subota, 17. rujna 2022.

Zora jasna nije krasna

 





U šumi

Jutros me šumska vjeverica potjerala ispod stabla divljeg oraha, 

kad sam htio da koji probam.

Bunila se i njurgala s visine. 

Nakostriješena je bacala ostatke orahove ljuske na mene.

Zima će ove godine biti oštra, 

i bit će duga.

*

U kasno proljće sam u šumi na granici Slovenije susreo medvjedicu s dvoje mladih.

Plašeći se za mlade odmah me počela progoniti kroz šumu.

Dok je trčala za mnom urlala je strašnim glasom.

Ja sam bježao koliko sam mogao.

Medvjedica me s razlogom protjerala iz svoje šume, jer nije nikome dopuštala da uznemirava njene mladunce.

*

Dok sam se odmarao na jednom panju u dubini šume,

nestašni puh mi se prikradao.

Polako se uvukao u rusak i ubrzo izvukao iz njega jabuku.

Noseći u šapicama i zubićima moj doručak, popeo se na prvo stablo.

Kome je suđeno da pojede − suđeno je.

*

Ništa nije lijepo kao igra mladih jazavaca u šumi.

Jedni leže na leđima, drugi im skaču po stomaku.

Grebu se šapicama i grizu zubićima jedan drugoga.

Radost življenja je svuda oko nas, samo je treba znati naći.

*

Penjući se na planinu Hahlić, začuo sam poznate zvukove.

Jedna kokoška je kakotala jer je snijela jaje. Druge su tražila gliste po žumi, 

i tiho pjevale, isto kao one seoske koke.

S grane jednoga stabla iznenada je zakukurijekao pijetao, 

obznanjujući svoje prisustvo. 

Sve to bile su divlje kokoši, jer nadaleko nije bilo sela niti ljudi.

Bio sam sretan što su divlje, i što su slobodne. 

Nikada do tad nisam na planini vidio divlje kokoši.

*

U jednoj dolinici punoj bukova šušnja začuo sam glasno šuškanje, 

kao kad šumom koračaju planinari. 

Požurio sam iza prijevoja, da ih vidim, a ono − nigdje nikoga.

Šušnje kao da je samo pravilo galamu, mada nije bilo vjetra.

Kad sam prišao blizu, a ono ježevi imaju veliku akciju.

Pravili su svoj brlog, skupljajući lišće na hrpe.

Zatim su kroz te hrpe prolazili, jurili se uokolo, okretali se na leđa i na glavi dubili.

Šuma je puna života, divnog života.

*

Posjetio sam Ričičko Bilo i šume u Dulibi, daleko od naseljenog područja.

Šuma je puna medvjeda. Vraćajući se između stabala, iza Bila, požurio sam da me ne uhvati mrak. Kroz šumu se čula neka lomljava suhog granja. Pomislio sam da je više medvjeda. Računam: meni je dosta i jedan medvjed a kamoli čitavo krdo.

Iza velike jele izvirila je mrka glava; Konji.

Okupili su se u grupu i pažljivo me gledali. Jako sam im se obradovao. Mada su bili poludivlji, i oni su se obradovali meni.

Čovjek i konj oduvijek su bili prijatelji, pa tako i večeras, 

u kasnom sutonu, u planini.

*

Dok sam pio gutljaj vode na srušenom stablu, sasvim blizu mene došao je mladi lisac. Gledao je kako pijem vodu, očito je bio žedan.

U plastičnu posudicu od voća, ulio sam vodu iz čuture i ostavio je na tlo, sasvim blizu mojih nogu.

Lisac je prišao i popio svu vodu. Gledao me držeći plastičnu posudu u zubima.

Ne odnijeti posudu, ne!” − rekao sam liscu.

Svaku je riječ razumio, zahvalan na ponuđenoj vodi, spusti je posudu na tlo, pogledao me , i otišao u šumu.

Dobro je činiti dobro, zadovoljan sam nastavio svoj put.


Zora jasna nije krasna


Zora jasna nije krasna kao što je moja draga,

niti potok,

niti rijeka.


Sve livade niti šume nisu dragoj do koljena,

nit Danica zvijezda nije; 

nije nebo,

nisu mora.


Nit planine, nit ravnice;

nit jaganjci, nit pašnjaci u proljeće kad ih kite bijela stada.

Nije lijepa ni molitva;

niti crkva, niti zvona,

niti imam, nit džamija u Stambolu nije lijepa − kao što je draga moja.


Na lomači


K'o prognani nekrst, zbog razvrata i bluda,

na mojoj lomači zazivam ti ime,

i dok vatre pakla pale bolno tijelo,

tješi me toplina zime koja ljubi.


Lakše je gorjeti na lomači, plamom,

nego u tvoje oči pogledati,

grijeh dušu moju u pepeo žeže,

a čežnja za tobom samo srce − ubi.


Lako, teže, i još teže


Lako je u pjesmu utkati zvjezdano nebo,

ali je teško ispod tog neba koračati, tako malešan, 

i tako beznačajan.

Lako je pjevati pjesmu jednoj jedinoj ženi,

teško je kad te ona zaboravi;

a još teže je pjevati pjesmu,

ženi koja te mrzi.


Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Zora jasna nije krasna

  U šumi Jutros me šumska vjeverica potjerala ispod stabla divljeg oraha,  kad sam htio da koji probam. Bunila se i njurgala s visine.  Nako...