nedjelja, 21. kolovoza 2022.

Mellesa







Ružin cvat


Ah,

davno bijaše,

kad naša dva srca u ljubavi cvjetaše.

Mirišem ruže u mome vrtu.

Zalijevam ih, one cvjetaju,

ali moje srce ne cvjeta.


Slatko milovanje


Zanijelo me slatko milovanje.

Kao rijeka niz maticu,

odnese me ljubav njena.


Blistavi sjaj


Sunce mi je napunilo oči blistavim sjajem.

Tihi šapat njen napunio je moju dušu ljubavnim činima.


Uzdisanje


A od svih djevojaka ona bijaše najdraža.

Ona je najljepše vezala svilene pojaseve o pasu,

a uzdisala je − najtiše. 


Darovanje


Mene je moja draga darovala,

u srce mi ulila pjesmu.


Naušnice


Nije rubina sjaj ni blizu bljeska očiju njenih.


Neugašen


Iako mi noćas ne miluješ lice, ja ti pjevam pjesmu ljubavnu.

Gorim u čežnji − neugašen,

a evo već sviće jutro.


Grijeh li je


Grijeh li je što vjetrić pirnu s grana,

ili što njedara tako blizu, 

lice mi bijaše,

njenih.


Poslušaj, draga


Poslušaj, draga, moju samotnu pjesmu,

što je pjevam u tvoju čast.


Zagrljene


Prepadnuti od sivih sjenki,

mi smo u zavjetrini samo malo šaputali.

Naše su se duše mirile,

tješile se, 

zagrljene.


Mellesa


Tiho je, 

tiho Mellesa zaječala kad sam je dodirnuo,

a na nebu se upališe grozdovi.


Čežnja


Poput plavičaste omaglice, 

u ranu zoru je moje biće pritisnula čežnja.

Suza mi se zaledila u očima, 

a silna mi tuga srce ukrala iz grudi.


Pisma


Moje pjesme nisu mudre riječi 

raspoređene kao ešaloni vojske na bojnome polju.

Moje pjesme su pisma;

od moga srca, 

njenom srcu.


Ruke


Bijelo, bijelo!

Toplo, toplo!

Objeručke rašireno!

Na licu se, 

u njedrima, 

obadvije zaklinjale,

oko vrata zagrlile.


Osveta kaldrmi


Ti u njenu sitnu iskoraku bludiš, grijeh tvoj moje oko vidi.

Ne gledaj u ono što ne smiješ vidjeti!

Raskopat ću ploče tvoje,

vode ću ti navratiti - niz mahalu da te nose.


Velika sreća


Koliko bi ti meni sreće donijela da te imam, 

kad mi ovoliko donese - kad te nemam!

Kaži mi, 

reci ljubavi moja?


Vrati mi moje krpice


Vrati mi moje krpice! 

Vrati mi one plavkaste, i malo turumčaste.

Odnesi tvoje lijepo lice, meni ostavi samo osmijeh.

Onaj koji nikako ne mogu zaboravljati.



Stavi me kao znak na srce, uspomeno davna


Danas su prvakinje u Londonu bacale disk. 

Svi u našem sokaku su urlali od zadovoljstva što ga naša sugrađanka tako daleko izbacuje, svaki put sve više i više.

Ja sam gledao kako svaka djevojka ulazi u kružni prostor, priprema se za izbačaj, baci disk. 

Disk leti daleko a u njihovim se očima ogleda sreća i trijumf.


Samo je ona bacala nejako. Iz pokušaja u pokušaj svaki put manje. Gledala je tužno u disk, 

pa u svoje prste, pa u daleku crtu na horizontu, crtu što predstavlja doseg onih najmoćnijih.


Ja sam se ushićeno pomolio Bogu da ga baci što dalje. 

Ostalo je još samo njeno bacanje. 


Moja miljenica je ušla u prostor ograđen rešetkama. 

Samo jedan mali kut od tridesetak stupnjeva bio je određen za smjer izbačaja diska.

Odbacila je veliki ručnik za brisanje lica. 

U asfaltiranom krugu omeđenom travom, kao jedini nepokošen cvijet, 

s teškim diskom u rukama, 

ostala je samo ona. 


Plavu kosu zavezala je u mirisnu punđu na tjemenu. 

Njene divne oči gledale su prema horizontu. Lijepo lice joj se presijavalo u sutonu. 

Kad bih mogao ispružio bih ruke i sam bacio disk – daleko, najdalje. 

Kao da je osjetila da je gledam nasmiješila se moja davna uspomena.


Masa ljudi na stadionu nije u tome trenu gledala nju. 

Svi su gledali startanje maratonki. Uz pucanj startnog pištolja poletjeli su golubovi s krovova… 


Prvo joj se zarotirala divna plava kosa. 

U okretu je visoko podigla lijepo lice.

U krugu čeličnog kaveza sve se brže i brže okretalo, kao čigra, tijelo divne žene. 

U desnoj ruci je čvrsto stegnula disk, a onda ga hitnula svom snagom naprijed. 


Tijelo se trznulo za diskom, a onda se polukružno savilo, sklupčalo se, 

izvilo se u suprotnu stranu i vratilo po propisu u krug kaveza.


Disk je zazviždao pulsirajući u zraku. Izbačen pod idealnim kutom, 

rotirao se i jurio daleko, daleko!

U meni je toga trena stotinu tisuća duša zaurlalo. 

Sve te duše molile su Boga da joj disk odleti što dalje.


Njene usne su uzviknule iz sve snage, radi olakšanja izbačaja. Oči su pogledale u pravcu diska, 

a ruke su se još jednom podigle navodeći ga daljinom.

Podizala je i podizala male prstiće ispred očiju da bi ga još održala u zraku. 

Gledala je kroz njih kao da proriče sretnu sudbinu. 

Na usnama se pojavio prvo blag, a onda sve sretniji osmijeh. 

U širom otvorenim očima je planula velika sreća!


Disk je rotirajući zviždao velikim stadionom. 

Letio je prema crvenoj crti na samome kraju dosega, ne gubeći visinu.

Dojurio je još se okrećući oko svoje ose, vreo od izbačaja i topline njenih ruku, 

zabio se u travu blizu rekordne crte. Srebrena medalja je bila osigurana!


Sreća na lijepom licu se nasmiješila kao u dane ljubavi divne.

I na mome licu se pojavio osmijeh gledajući plavokosu ljepoticu kako juri stadionom, 

noseći zastavu Australije. 

Dok su joj ljudi u znak podrške klicali, moje srce gorjelo je već zaboravljenom srećom. 


Zaboravljena ljubav


Susreli smo se u aleji starih cedrova.

Kroz drvored je prolazila, prema mostovima Aheronta,

a ja sam se skrivao iza staroga stabla.

Drhtao sam kao prut, zato što se nisam mogao sjetiti:

Od kuda poznajem ovu ženu?”


Hermo


U san mi došao Hermo, da me odvede u taman svijet.

U Hadu su dani kratki, 

samo jednu svjetlosnu zraku nude,

a sve drugo su noći.


Nemaš u svojim očima dobrote,

nemaš u svome srcu pjesme;

zato te odvodim u daljine,

da te oslobodim tuge − kad ne umiješ suncu da se diviš!”

„ Kod mene će ti biti lijepo,

kod mene su obale Aheronta, pune lotosova cvijeta, 

cvijeta na koji nikada nije pala kapljica rose, 

niti je svjetlost sunca zablistala!”


Njene su oči ljepše


Njene su oči ljepše od perunike,

što je nebeski dan plavom svjetlošću puni.



Ona je bila


Ona je bila mlada djevojka, 

nedužna i bezazlena, 

poput djeteta.


Kako je 


Kako je, od svih ljudi koje upoznah, 

jedino ona zaboravila mene?


Napredak


Kad bijah petogodišnji dječak, 

već sam znao čuvati u planini veliko stado.


Sa deset godina sam znao velike volove uhvatiti u jaram, 

i dovući iz šume jelovu gredu.


Sa dvanaest godina znao sam se diviti, 

mirisu žene.


Ako je vidiš


Ako je vidiš − pozdravi je.

Reci joj da joj želim veliku radost,

Ali ne kaži od koga je pozdrav.


Kamena duša


Nemoj ni ti - kad ona više neće.

Okani se neuzvraćene ljubavi. 

Ne prosipaj suze putovima dugačkim.

Gori!

Gori jače od vatre, 

od leda budi hladniji.

Uporno podnesi bol,

odrveni poput staroga hrasta.

Okameni dušu svoju, kamenom samotnim!


Zar ja mogu


Zar ja mogu zaboraviti drhtaj koljena tvoga,

šapat mjeseca, 

i sunca blagorodnog sjaj.

Zar se ja mogu odreći mirisnog cvijeta,

i livade zelene ispod dalekih zvijezda.

To si ti meni bila, 

i to si ti meni cvijete.

Zar ja mogu zaboraviti divnoga lica čar.


Kad me ne bude


Kad mene više ne bude na ovome svijetu,

netko će možda pročitati ovu pjesmu.


Barem još jednom


O, neka se barem još jednom smire moje oči,

na njenom lijepom licu.


Ljepša od zvijezde


Od sjaja prve, blistave večernje zvijezde,

ljepša je samo ona.


Nema ljepše od Hišmaelle


Da sam dugo, dugo hodio svijetom kroz vjekove,

ne bih našao ljubavi ljepše od Hišmaelle.


Usne u mraku


Usne u mraku šapuću pjesmu divnu.


Poziv Mnasidi


Dođi,

o na Mosallu mi opet dođi,

da se volimo - ako još postojiš;

Procvali su svi bagremovi, 

glasovi anđeoski šuškaju u predvečerju,

dođi mi Mnasida, kradom - cvijete.



Suzice


Suze na mome licu znače drugo agregatno stanje,

suzice na njenom licu znače,

tugu moje duše.


Nedostojan


Nedostojan njene ljubavi previjam moje ljute rane,

i pamtim njene nade.


Najmilije


Vi kažete da je sunce najtoplije,

da je mjesečina najnježnija, a zvijezde najmilije.

Meni su najtoplija njena njedra,

najnježniji su njeni dodiri, a najmilije mi je njeno lice.


Boemi


Nas dvoje smo bili boemi. 

Bojali smo se svake sjenke.


Grešnica


Ako je grešnica Marija,

onda je i ona.


Plava zvijezda


Ničemu ja nisam naučio plavu zvijezdu,

osim tugovanju.


U paklu


Zar niste čuli da je voljenje grijeh,

i grljenje da je grijeh, 

a milovanje da vodi u džehennem.


Stari Arapi


Od mrtvih starih arapskih pjesnika,

više sam volio samo lijepu Hišmaellu.


Djevojačko kolo


Na starom gumnu, u noći srebrene mjesečine,

lijepe djevojke su u krugu igrale djevojačko gluho kolo.


Svilene dimije su im šuškale,

zlatne ogre zveckale,

a bludna njedra se bibala.


Zgažena trava mirisala je, a nježni zumbuli od ljepote umirali; 

Ali,

ti plavi izdanci cvjetni - o ponoći,

kud su njihove papuče pogazile;

nanovo iznikoše.

utorak, 16. kolovoza 2022.

Dove Iskupljenja

Gošća


A u svitanje jutra,

ti dođe.

O, kakav lijepi osvanu dan,

i plavi.

Toliko radosti moja duša podnijeti neće moći.

Zato osloni svoju dušu – o moju.

Toliko radosti moje srce podnijeti neće moći.

Zato osloni svoja njedra – o moja.





Dove Iskupljenja


Kad Mosallom prođe, toliko je lijepa,

da se ljudi plaše u nju pogledati;

skidaju joj sihri šare na šamijama,

a usne uče Dove Iskupljenja,

za zdravlje i sreću mahalskoga cvijeta. 





Krasi je dobrota


Krasi je dobrota, i mudrost amana,

pa ljudi pomisle: 

 To nije od Boga;

Već da je Šejtan tu ljepotu posl’o,

da posrami sunce,

i mjesec,

i zvijezde.


Kurata-al-Ajin


Ah, sellam tvome licu princezo Ajin!

Mi naš rastanak ne mogosmo preboljeti,

niti Vaše lijepo ime zaboravljati.

Mi nikad ne odgonetnusmo tajnu ljubljenja,

tajnu ljubljenja – niti tajnu milovanja.

U Vašu čast podižemo zlatan pehar bliže zvijezdama:

Vječno živjela Kurata-al-Ajin!





Mirisna livada


Karavana njena davno je otišla,

vatre su pogašene, 

a logor porušen.

Oči je već dugo ne vidješe.

Pitao sam putnika namjernika: 

 Vidjeste li onu koje nema?

A putnik upita mene: 

 Kakva je ona koje nema?

Ona ispod košulje nosi mirisnu livadu.





Mongolski sud


Da bijasmo grešnici u Samarkandu,

možda onda tračak tuge ne bi pao na njeno lice.

Možda bi naši progonitelji bili blaži, 

i za ljubavnu nemoć ne bi natovarili toliku hilu,

na njena nejaka pleća, 

i moja. 

Ali nama sudiše Mongoli.


Ljubovanje


Mi smo spalili poljupcima,

sve nove svjetove, 

i svijet stari;

Jednu smo jesen sretni bili,

i jednu zimu ljubovali.


A kad je zima prošla ravnicom,

ubi nas behar, 

i pjesma, 

i suze;

Kako je jesen donijela sreće – tako je proljeće samrtno uze.


Pjesma za ljubav


Ja Ti ne mogu napisati Veliku Taiju.

Moja njedra je poharala ljubavna čežnja. 

O sutonu se moje oči zatvore, 

gledajući sunčeve zalaske.

Lice mi se suzama orosi,

a usne šapuću tvoju pjesmu.

A kada osvane jutro, ja uzimam divit i hartiju.

Ali mi se Velika Taija u pustim snovima noću skrila.





Večer na Mosalli


O, kako veliki napada snijeg, 

u suton rumeni – s neba se ote;

pa se ne vidi tko se grli,

a tko se miluje,

o živote.


Pahulje u lice navalile

S neba se sele svjetovi mali;

šalovi ne skrivaju oči, 

nit′ lice; 

slavimo ljubav, 

na Mosalli.


Glasnik mira


Ona je moja trpeza i moje ognjište.

Moj glasnik mira i ljubavi.

Moj narod i moj džemat.

Ona nikad od mene nije tražila ništa,

samo da otkrivam tajnu njene nježnosti i ljepote.

Ja sam čuvao njenu ljubav, 

nikada na nju ne potegoh moje mreže lovarice, 

za ulov nemoćnih meleka.

Aman, aman, aman.



Opija ga ljubav nježna


Vlašići su već prošli nebom.

Mjesec se skrio iza Kolovratskih Stijena.

Na tvrdu ležaju moje uboge kolibe budan ležim.

San mi na oči ne dolazi.

Moje srce kao divlji ljiljan noćas plamti,

opija ga ljubav nježna.


Ljubav i mržnja


Ljubav je mene okrunila poput princa, 

krunom zlatnom me darovala,

a onda me razapela na Golgoti, 

i okovala glogovom japijom.


Upalila je moja svjetla u očima, 

pomazala moju dušu najljepšim mirisima, 

pjesnikom me načinila, 

i srce mi u maramicu života umotala;

onda me je zaljuljala, istrgnuvši me iz tla, 

i spalila me živa, kao munja stari hrast.


Davala mi se, mirisnom mi ružom mirisala,

ljubila mi oči i tihim šapatom upalila našu strast;

Onda me je izgnječila, 

pa me u tugu uvaljala,

ispekla me na vatrama pakla,

i zle sihri bacala u moje prepadnute oči,,

aman, aman, aman.. 


Mrzitelj ljubavi


Pogledajte onoga mrzitelja ljubavi!

On za svoga života ništa i nikoga ne zavolje.

Kad umre od njega će se otpustiti

i njegova pojedena duša.

Vječno zaboravljen plovit će tamnim rukavcima Aheronta,

u beskonačnosti Hada tumarati.


Pastirska


Pozdravljam te zvijezdo Danice.

Stada i pastire što ih jutrom odvodiš na pašnjake,

ti o sutonima opet kolibama vraćaš.

Daleke galaksije i davna sjećanja 

što ih je plavi dan posakrivao visinom,

ti svake božje večeri na nebo nanovo izvodiš.





Rabi'ah al-Adawiyya, svetinja 


Ti što snuješ vjekovima 

da ti sunce lice mije,

još od dana od kad tama oku tvome vijenac plete; 

Kad bi možda u smiraju jednog dana, 

kao nekad davno prije – kad su tvoje smijavice radost lile, 

kad su usne na izvoru pile vodu; 

kad bi možda ti ustala iz travice, 

ispružila svoje ruke – nebu dvije. 


Pa da slušaš kako tuče toplo srce u njedrima; 

bijelo lice sreću nudi, 

a uzdišu čežnju grudi. 

Žuti mjesec nebom hodi, plavu zvijezdu na oltar prati; 

mali cvrčak istu pjesmu po sto puta poljem pjeva, 

a krijesnice na cvjetove nježne penju, 

tuga vene, 

a ljubav se sretna smije; 

Da nam pričaš sve do zore, 

kako vam je bilo prije…

(S posvetom sv. Rabiji iz Basre 717-801, sufijska učiteljica, onoj što je kazala kalifu, da bi rado otišla u Džehennem, ako svi grešnici moraju tamo završiti: „Što bih ja sama radila u Džennetu!“


istaknuti

Zora jasna nije krasna

  U šumi Jutros me šumska vjeverica potjerala ispod stabla divljeg oraha,  kad sam htio da koji probam. Bunila se i njurgala s visine.  Nako...