nedjelja, 24. travnja 2022.

Miljenici ljubavi

  

 https://drive.google.com/file/d/1zP7CdHGsKeffYdlULeqCirIC7hHgHwQN/view?usp=sharing

 


   https://www.youtube.com/channel/UC_xGpA-L384vqI8qf95_JNA

 

 

 

Varijacije na pjesmu: „ Poljana Kjathane”


Poput vrijednih pčela šetačica,

rashodale se ljepotice zelenom Poljanom.


Na glavi im svilene marame,

a oko struka čežnja u plavome sutonu opasana.


Na rukama im belenzuke zlatne,

u srcima se nevinost pobunila.


Na usnama im meden osmijeh,

a u očima vatra živa.


Iz mirisnih njedara nevina duša doziva onu dušu drugu...

Umiru zabranjeni dodiri, a živi milovanje.

 

Ovo je dan nezaboravnih uspomena,

ovdje je trijumf ljubavi nad ništavilom i smrti,


ovdje je upisan sastanak onih koji zovu ―

sa onima koji čuju.


Duda


Navukla ti se plavičasta omaglica, 

i poljsko cvijeće čelo skriva.

Od šapata nema čak ni tišine, od hoda tvoga ni sjenke ― ulicama, ulicama.

Tvoja mala šamija davno promakla niz put.

O jadi,

jadi.


O boli, boli ― lijepa li si.

O grijehu sladak li si, o drhtaju samotan li si.

O Duda Duda ― moj mladi mjeseče 

u sutonu što mi hodiš.

 


 

 

 

Časni posti

   /Varijacija na „Polja tulipana” /

 

       Pa eto... 

       Još bauljam, prebirem po poljima tulipana,

moja duša nikada nije u stanju tuge,

ona je samo opijena Amalka.

Odavno već pjesmama je tješim,

a pjesme me na dno života vuku.

Meni su moje pokore najdraže,

polu glad i polu žeđ su moja fešta,

časni posti moj su pir,

minule sjenke iz davnina su moja raja.


          


Pada svijet


Ne nudiš slast srca onome koji poznaje cvat tvoje ruže.

Za drugoga si darovana.

Ah,

od sabaha pa do jacije duša te hoće, 

i strepi uzdah za dah tvog milosnog bića.


Omaglica me silna porobila  plaču livade cvjetne.

Ništa od ljubavi slađe nije,

poslije tvojih poljupca i med medeni je gorak.

Zelenim očima pada svijet.


Meleča


Njenih očiju plam, njenih očiju,

donosi licu radost  odnosi njedrima mir...

kao Mongoli bojne zastave, 

niz polje kad pronesu.


Milota njena lica, milota njena lica,

ljepša nego Nosidini stihovi, 

usreći nevjernika... 


Kao militva pod ikonama  razlijeva se nježna toplina;

miriše lijepa Meleča, 

posvuda vlada mir.





Blijeda mjesečina


Ja više poradi njenih lijepih očiju jadikovati neću.

Prirodno je da se oni sa gumna ljubavi  razdvoje. 

Kad se ne bi razdvajali, 

kakav bi to festival sreće bio, 

i kakve ljepote?

Odveć bi to lijepo bilo.

Prirodno je da tuga savlada, 

ali da vječno pamtimo i čuvamo uspomenu.

Zbogom je normalno među ljudima.

Večeras je posebno blijeda mjesečina iznad moje doline.


Nećemo više po mjesečini



Nećemo više po mjesečini ljubiti lica dok rosa pada;

danju mi smijavice ispruži dvije,

da bljesnu čini – da šenu njedra.



Milje se ljubavno pretače dušom, a oči blješte – ko biseri davnina;

po mjesečini nećemo više – dan je zakletva,

dan je milina!



Nećemo više po mjesečini dok zvijezde poje lomiti krila;

moglo bi srce prepući od sreće,

kad nas opije miris visina.



Danju me, danju… pa neka zabludi livada mala i tvoje ime!

Ili po mjesečini – k'o Arapi stari?

Na gumnu ljubavi.

U moru miline.

 

 

 

Miljenici ljubavi



U velikoj bitci u rano proljeće,

poginuli su

oni što se ljube,

pametni i jaki ostali su živi,

ali ljubav ljubi samo gubitnike.



Oni što poginuše u proljeće rano,

miljenici su ljubavi što bludi,

a oni što ostadoše na životu pukom,

za ljubav su mrtvi,

kao snijeg lanjski.





 



 
 
 

 


 

 




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Miljenici ljubavi

      https://drive.google.com/file/d/1zP7CdHGsKeffYdlULeqCirIC7hHgHwQN/view?usp=sharing      https://www.youtube.com/channel/UC...