četvrtak, 31. ožujka 2022.

Srce u kaputu

 

Korizma


Stigla me kletva Muride divne,

one ljepše i od najljepših.

Zato mi je srce uvenulo, 

oči oslijepile.


Duša moja smiraja nema, 

glas mi drhti, 

a tijelo oboljelo  žuti.


Cvjetne me livade utješiti više ne mogu,

zvjezdanog neba oči ne vide  Hafiz me se odrekao stari.

Pjesme moje umrijeti hoće.





Susret


Sunce,

sunce pa hodi  milo?

Ili to mlađan mjesec čita teravije?

Ili mi zvijezda među sestrama svojim hodi,

ili se livada Mosallom prošetala;

Posvuda prosula miris, 

mamila očima blud.


Vrijeme tuge


Nisi ti običan suton,

ti si zlatna zraka u umiranju,

štono treptajem prije same tmine,

probada ustreptalo srce.


Otkad je više nema,

večeri mi kao mravi uz noge puze,

sve do jutra migolje mi po tijelu,

dušu moju smoriti, 

haman kane.


Dok je ona bila blizu mene, 

večer mi je najdraža bila. 

Svako jutro bi se topila tuga iščekujući sastanak,

i svake večeri bi radost nanovo zavladala mojim licem.


Kao vještica na lomači kad plane,

sad plamti moja duša:

Gori,

gori;

da posve nestane sa ovoga, 

i svakoga drugoga svijeta.



Dodir ruke


Bješe li sunce u ranom jesenskom danu,

ono što mi na njedra klonu?

Bješe li žut mjesec u noći smiraja,

što me gledao,

i grijao mi dušu?


Bijahu li ona jutra, 

što ih upamtih po ljepoti...

Ili me sutoni opčiniše,

oni što se smiriše u treptaju mila oka,

i dodiru gospodske ruke.






Srce u kaputu


Ja se zagledah

u njene oči,

da vidim luči

kako se pale.



A ona suzicom

obraze skvasi,

u njedra da skrije

zvjezdice male.



Ja je na grudi

privukoh bliže,

da joj opčinim

biće u noći.



A ona šapuće

najljepše pjesme

mojoj sljepoći.



Ja joj raskopčah

vezice puste,

da srce ne vene u kaputu.



A ona zaječa tiho,

tiše,

mjesecu žutu.




 



Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Miljenici ljubavi

      https://drive.google.com/file/d/1zP7CdHGsKeffYdlULeqCirIC7hHgHwQN/view?usp=sharing      https://www.youtube.com/channel/UC...