subota, 19. ožujka 2022.

Rigišpil na mjesečini


 

 Stavnjaci s planine


Bijahu li to ljudi, ili vile nagorkinje. 

Bijahu li to ljepotice ili sami anđeli s neba po Stavnju našem hodiše.

Medne trešnje ― ima,

vrući krompir ― ima,

mazalica kajmaka ― ima...

Zašto sam išao tražiti više, 

kad manje dobih.

Zašto sam pisao pjesme ― kad sam u samome gnijezdu pjesme mlađan živio.


Bijahu li to snjegovi, ili cvijetne livade.

Bijahu li to šume, ili pašnjaci naši.

Bratska pjesma ― ima,

ljuta rakija ― ima,

ima i ćuk na Omori i na Goveđim Konacima.

Zašto sam se rodio, kad toga više nije,

kad srce tužno ostade.

Za tako malo srce mi vene,

za tako puno ― mrem. 



 

 

Nježna ptica


Nikada nije ponuđena meni ― čast veća, 

od one časti tvoje.

Nikada nije hučala rijeka,

k'o ona naša hučala što je.


Pa bilo kako da je bilo, u gori samotnoj, 

mili cvijete...

Nikada na kapiju tvoju sletjela nije,

nježnija ptica ― milo dijete.






Bajrori sikavni


Kad tebe ugledah, u mirisnom sutonu,

kraj kišne šumice, 

u zavičaju;

A tvojih očiju čar kad bljesnu ― pod lipom mirisnom,

u uzdisaju, 

na nejakim mi njedrima tada,

planuše ljubavne lomače  puste. 


Što nejak bijah,

pod skvašenom lipom, 

opčiniše me čarne oči...

I zaljuljah se u lokvi svojoj,

sve gledajući na te  u strahu, 

i mirišući nemilice mirise tvoje  do tad ne znane,

i divno lice.


A gledala si nejaka ramena,

crvenu maramu, 

i čizme proste;

I osmijeh s tvojih usana lijepih,

darovala si u suton pozni ― pastiru mokrom, 

o cvijete, cvijete.


A kad se spustila noć na gori,

na drvenom sam ležaju slušao 

kako se stabla u šumi ljube.

I učinilo mi se,

k'o da je tvoja ruka vrela dotakla lice,

i usne žedne  usnama  moje.


A krijesnice su letjele 

po ubožnici maloj,

k'o kad se zvijezde nebeske roje;

Duša je čeznula sve do zore,

za tvojim očima, 

i svime što je tvoje.





Lako luluđa


Khajdata guglo kavađi amen haćardinajvol

lako luluđa.

Me bori ikanav đilja kavađi,

soro jrat ― mato kandino kamlipe.






Ringišpil u očima


Penje se nebom srebren mjesec, 

ljubavi moja divna.


Ćuk na gori ga slavi, 

i ljudi sretni ― zaljubljeni.


Samo u našim očima sljepilo šara,

ljubavi moja divna.


Samo se u našim zjenama vrti,

ringišpil, na mjesečini.

Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Miljenici ljubavi

      https://drive.google.com/file/d/1zP7CdHGsKeffYdlULeqCirIC7hHgHwQN/view?usp=sharing      https://www.youtube.com/channel/UC...