ponedjeljak, 28. veljače 2022.

Proljeće je zavladalo gorom


Gvardija


Dok hodam tamo-amo, ispod ptičjeg konačišta, 

(da netko ne pokupi tvoje ptice)

nisam siguran je li mi slabašno mrtvilo obuzelo tijelo,

bol ili slast mi vlada u njedrima?

(ne dam nikome tvoje ptice)

Dal' je ta omama od sreće ili od ljute rakije?

Jer kad me dodirneš sva mi se čula pomiješaju;

pamet me napuštati počne, 

zamagle mi se džamovi života i ne znam koji je dan,

ljeto je ili još zima vlada.






Radost i sreća


Kako da ne budem ponosan, 

sad kad si tu  pored mene  gospodarica moje duše,

zeleni se mantili spleli gajtanima zlatnim,

k'o da se ljubiti umiju.


Kad te vidjeh svjetlooku  radost sijevnu 

k'o kad zora svane preko čela,

sa mladih kukuruzišta strašila mašu,

opijena plavičastom izmaglicom.


Plodne vrbe stresaju žuti prah po rukavcima Široke Rijeke,

deverika skače iz modrih utočišta,

u zelenim mantilima samujemo ljubav,

i sreća u njedrima vlada.





Mrav


Zašto te nema kad zavlada jutarnji čas,

kad se moje srce smiri, 

kad se sunce podigne na istoku.


Zašto mi svako veče donosi čežnju,

pa te tražim, 

a sve znam da te nema,

al' opet te tražim,

muke su moje velike, što te zaboraviti ne umijem.


Kad si bila u mome zagrljaju, 

večeri su najljepše bile,

pune sreće i pune udaraca u njedrima.


Sad je moj bol u sva jutra manji od najmanjeg mrava,

kako sunce obdan putuje horizontu, 

moj mrav sve je jači i jači,

u sutonu me jadnoga u travu svali.





Svijet koji boli


Evo me,

još sam zarobljen na livadama divnim...,

samujem u svijetu koji boli...,

u sve dane poslije moga rođenja, 

u sve dane prije moje smrti.


Hoće li se ljubav, koja ne boli

roditi u drugome svijetu..., 

poslije moje smrti...,

ili je umrla u prvome svijetu, 

prije moga rođenja?






Ne plači


Ne plači što ljubavi nema više.

Zar ti ne znaš  da je duže trajala ne bi ljubav bila.


Ne plači što nestade tvoje ljubavi,

tu je ona samo je ne vidiš,


pretvorila se u čudnovatog kljunaša,

u gladiole  ljubičice.


Taj jedan trenutak ste spalili  to je posve dovoljno.

Zbogom je znak onih što smijavice zaboraviti ne umiju.





Na čiraku


Ja sam svjetlo na čiraku, 

još koji tren i pretvorit ćeš me u more tame.


Jer ti si sunce što mi dolaziš sa istoka, 

štono topiš rosu po cvjetnim livadama,

a kamoli nećeš moj plamičak;


Još malo pa ćeš zavladati nebom, 

gorom,

morem i mojim gradom.


Pa ako si svjetlo na čiraku i ugasila, 

zar ima ljepše smrti od one koja se utapa u tvojoj ljepoti.






Topla zima


Moje srce nije puno ljubavi, stoga što sam zavolio nju.

Nije! ― Nego je puno zato što je ona tiho hodila, 

po sitnom pijesku,

kad je vladala prva jesen.


Moje srce nije puno ljubavi, stoga što je vladala prva jesen.

Nije! ― Nego što je ona hrabro ispružila malešne ruke, 

kad je dozivala toplu zimu.


Moje srce nije puno ljubavi, 

stoga što je svuda zavladala topla zima;

Nije!  Nego što je ta zima imala njeno ime.






Dela


Fijeđe, fijeser av, 

andar kamlipe.

Ćerdol-pe manđe ajrat, andar dženo dela,

šaj tha avel sikavno ladavipe šakarimaha;

dela,

dela,

dela...





Luluđa čajrali umal


Mjesečina na licu moje drage,

u očima zvjezdano nebo,

u njedrima sunce,

na licu radost,

u duši cvjetna livada.


Radujem se, 

radujem se novome danu,

i kako ću čekajući izlazak sunca dočekati nju;

Onu što je sva protkana čežnjom,

onu moju cvjetnu livadu.





Velika radost srca


Ne gledaj me, 

ne pružaj mi ruke nježne, šenuti mogu.

Od ljepote tvoga miloga lica,

od tišine tvoga šapata i dubine tvoje ljubavi.

Od topline tvojih njedara 

i lakoće tvoga dodira. 


Ne gledaj me, 

ne hodaj po putu tako tiho,

ne uzdiši mi ― ne diši tako nečujno.

Ne zovi me ― šenuti mogu;

od bića tvoga razbluđena,

od poljubaca tvojih slatkih ― umrijeti večeras kanim.







Pastir


Sve zvijezdu po zvijezdu po nebu popisujem,

pažljivo gledajući, i nježno im tepajući.


A što to radiš, pobogu brate”, govori mi noćni čuvar:

„ Ja tražim svoju Hišmaellu ”, rekoh.


„ Pa otkud tu žena!” ― na sav glas povika.

„ Zar se nadaš da se na nebu skriva takav biser?”


Svuda ja tražim svoju ljubav” ― rekoh,

„ tko zna gdje mogu ugledati njeno lijepo lice?”





Katedralo moja mala


Katedralo moja mala, što me tješiš,

uz muziku i uz pjesmu,

uz poljupce,

uz dodire;

Katedralo iz njedara, 

što mi bludiš,

što me griješ,


Katedralo moja mala, što me mamiš,

što ljepotom sirotana na čin putiš;

Da ti oči divne ljubi,

smijavice obadvije, 

da opjeva:

Do nestanka svijeta bijela, da te voli,

da te sanja..



U Fontani stolić mali


U Fontani stolići mali,

po Širazu sjenke hode,

po Širokoj Rijeci naše iskopane oči brode.

Aman, cvijete!

Avaj rode.



Bohem


Vrisak cura, loza ljuta,

srce tuče,

usne poje...

Od sabaha do jacije duša bolna za njom mrije.

Livadama ― dolinama, tražile je oči moje.





Pogledaj ljubavi


Pogledaj ljubavi...,

sunce se grli i riječni val u pijesku;

svaka se kapljica sa zlatnom zrakom – uze...

Dok se miluju,

i ginu u bljesku;

spušta se omaglica, niz lica,

il' suze.


O, Mila, 

rijeci smirit srce treba;

Pogledaj!,

kad blještav val po tamnom žalu, pljusne...

Razdvoji sudbino sad zemlju – od neba;

nikad naša lica,

usne.





Kad lagani povjetarac


U Džennetu sad svi pričaju o ludome Gradinaru.

Hurije o tvome licu šapuću –

Djeve one prelijepe.


Kad lagani povjetarac dodirne proljetno cvijeće

Prisjetim se tvojih usana,

A kad se otvore ladice nježne

Prisjetim se tvojih poljubaca.


Moje srce je puno žalosnih bajki.

Moj vrt je pun ljubavnih zapisa,

Presavijenih u malešne trokutiće;

Tebi zapisanih,

Tebi tebi.







Gledao sam nebom i zemljom.


Gledao sam po zemlji,

gledao sam po nebu...,

i nigdje takvoga cvijeta,

ne vidješe moje oči – k'o što si ti.

Niti na nebu postoji zvijezda jednaka tebi.





Proljeće je zavladalo gorom


Sad je mojim dolinama i klancima 

zavladalo proljeće.

Jedino s mojega stabla lišće – kao jesenas,

sve jednako pada.




Meni je moja voljena


Meni je moja voljena posijala sjeme ljubavi,

sve po njedrima.

Mene je moja voljena upisala u knjigu ljubavi.

Zato mi nije stalo do ovoga svijeta,

a nije mi ni do onog drugog svijeta stalo.






petak, 11. veljače 2022.

Korak

Imanje i nemanje

 

Imam tugu,

Nemam sreću.

Imam ljubav,

Nemam dragu.

Imam šapat,

Nemam dodir – nemam dodir.

 

 


 

 

Korak

 

Među tisućama koraka drugih prepoznao bih korak tvoj.

Noćima sam slušao kako mimo moju sobu

niz dugački hodnik tuđe klompe odjekuju.

Čini mi se da bih posve ozdravio,

Samo kad bih, samo čuo tvoj tihi korak.

 

 


 

Meleki

 

Svi su bili svjetlost,

Samo je ona bila moje sunce.

U očima im čitam vjernost i zabrinutost,

Samo u njenim očima čitam moju ljubav,

Moju ljubav.

 


 

 

 

Ne pamti Mosallo Njena

 

Ne pamti Mosallo Njena, moju suzu,

Upamti sreću,

Upamti smijeh,

Upamti šapat.

Ne plačite oči – ne tuguj dušo,

veselite se dušmani naši.

 

 


 

 

Obraćanje pojasu

 

Ti si sretan – pojase.

Opasao si je oko struka,

A ja sam uvijek bio egoista i želio biti na tvome mjestu.

Ja sam ništa od ništavila,

A ti si njen tanki pojas od svile,

Što je pašeš.

 

 


 

Plava šamija

 

Bijaše li na tebi plava šamija,

Ili ja to sanjah.

Bijaše li u tvome oku plavi dan

Ili moja sreća u njemu zablista.

 

 


 

 

Ponude

 

Ni kod koga osim kod ludih nema ljubavi u jogurtu.

Niti je moguće da kod normalnih

burek sa sirom zrači ljubavlju.

Samo je kod slijepih to ljubav.

Samo je kod slijepih to sreća.

Sreća im je rukom ponuđena,

Davnoga dana,

U slabosti.

Davnog dana.

 

 


 

 

Slušalice

 

Pod izlikom divne pjesme

Vi ste nju besramno slušali kako diše.

Slušali ste kako šapuće,

Zbori pametno svojim umilnim glasom.

Slušali ste mače moje,

Mače moje.

 

 


 

istaknuti

Zora jasna nije krasna

  U šumi Jutros me šumska vjeverica potjerala ispod stabla divljeg oraha,  kad sam htio da koji probam. Bunila se i njurgala s visine.  Nako...