Neznanka
Ako ota žena ne može biti njegova velika ljubav,
možda mu nešto drugo može biti.
Možda mu može biti jedna nebeska zvijezda,
računao je svakako.
Možda mu ota žena može biti široka rijeka,
ili barem malešni potičić.
Možda mu može biti oblak ili kapljica kiše,
ali neka mu nešto svakako bude.
Ako će mu biti nebeska zvijezda,
neka onda vječno sja.
Ako će mu biti široka rijeka, neka onda bude blagorodna.
Neka ne donosi poplave po kukuruzištima,
neka ne odnosi mlada žita u bujicama.
Ako će mu biti malešni potočić,
neka ne šapuće o sutonima,
za iste groše kao i vjetar,
kao i mjesečina.
Ako mu kani biti oblak, neka ga ota žena sakrije u svoju košulju…
Neka mu priča dugačke priče o starim narodima,
o čudnim pticama,
o zmajevima ljutitim…
Ako će mu biti kišna kapljica, nek' se onda ne valja niz njegovo lice.
Kišna kapljica mu donosi nemir u dušu,,
u tišini je prebirao.
Govor ptica – papagaj
Kao šećer usne njene bijahu, hamajlija protiv uroka ispod vrata joj sja,
a nježne riječi su kao tiha voda zanosile grešna stvora.
Ah,
sputali su moje biće konopima zlatnim,
odvezuj me robe ako boga znadeš.
Ti si moja sloboda,
ti si pjesma koju trebam,
ti si moje more i moja planina!
Na mojim usnama izvire Hidr izvor vječnosti. Probaj!
Nikada te se neću zasititi.
Ne treba ti zvjezdano nebo,
ne traži po njemu daleke zvijezde,
tu sam blizu ja,
moj robe i moj gospodaru…
Kao šećer usne njene bijahu, hamajlija protiv uroka ispod vrata joj sja,
a nježne riječi su kao tiha voda zanosile grešna stvora.
Tanani darovi
O ljubavi,
Ne dopusti da moja slabost blaguje tanane darove:
Divne,
Meni ponuđene…
Već pomiluj onu slabost u meni,
Štono gladovati znade
I žeđati znade;
Za zlatnim kaležom koji nisi napunila,
I naforom koju nisi blagoslovila.
Bolje mi je da gladujem neispružene ruke
No da slavim toplinu neželjena dara,
Dara tvojih usana mednih,
I tvojih smijavica gospodskih.
Božićni dar
Nudim Vam livade cvjetne,
i nudim srce na dlanu,
U Vaše ruke
bijele polažem oči sjetne.
Neka Vam žuti
mjesec daruje noći sretne
Neka Vas zvjezdano nebo
uspava milovanu.
Uz Vaše skute da
se klanjam,
uz dolamice čedne,
Umoran na počinak da legnem,
da sanjam zimu davnu;
Pahulje sipaju sretne na
bagremove stare,
Na kosu spušta se večer,
i na smijavice medne.
I neka po grudima Vašim mehlem
mehlema nađe,
I neka u krilu Vašem tisuću ruža cvjeta,
I neka umire tuga na mome licu,
i Vašem;
Neka Vam gnijezdo takne
blag miris zaboravljena cvijeta.
Melečki zapisi
Bješe li ljubav kad mi ponudi medeno šerbe i kiflice u maku…
ili bješe grijeh?
I tiše nego cvijeće spava
šapuću pod svilom njedra u mraku.
Bješe li pjesma kad te zazvah: „ Umorna li si?“ ― iz daleka…
Bježimo zvijezdama radi spasa!
Zavodi li me žena ili rijeka…il' molim Boga ispod glasa
da me poštedi ljubavnog grijeha.
Neka oprosti starome piru što ti zavoljeh divno lice…
i što ti poljubih smijavice
kad imam s munare učiti stade;
i što mi ne daju mrijeti u miru.
Hazret
Nikad nemoj zaboraviti drhtaj
šatora svoga,
u tichreenu – kad si
živa bila;
i ne nudi utjehu nekim
pjesnicima drugim.
Ne mogu otići od
tebe neranjena duha;
ja sam Hazret Inayat,
sin bumbareva tkanja,
i trava što cvjetaju o
proljećima.
Koja je planina najveća,
da u njoj sakrijem biće?
Koja je rijeka
najdublja,
da u njoj utopim oči?
Ne bježi sa gumna
ljubavi – pustahije su svuda zamke razapele;
štono hvataju serafime divne,
u noći
mjesečine.
Al-Magdalena
Velika vojska njenih poljubaca me zatočila,
iza zlatnih demira evo robujem ognju ljubavi.
Nekada ponosan čuvar stada bijah,
sad sam pokoran kroničar iskonske ljepote.
Obnoć zvjezdana
stada napasam na visokim pašnjacima,
u zoru zvijezdi
Danici darujem njeno ime,
Al-Magdalena.
Uspavanka za Mariju
Opčinjene smijavicama divnim,
Ovčice tango zaplesaše,
Tango, tango,
Opčinjene smijavicama divnim.
Ponesene pjesmom ljubavnom,
Ovčice u glas zapjevaše,
Uglas, uglas,
ponesene pjesmom ljubavnom.
Opijene ljepotom bića,
Ovčice sretne postadoše,
Ah, ljepota, ljepota
Sve su bile opijene ljepotom bića.
Ljubeći
ljubav, od ljubavi silne,
Ovčice se u krevetu zanjihaše,
Pjesma, pjesma,
Ljubeći
ljubav, od ljubavi silne.
