nedjelja, 26. rujna 2021.

Suze i pjesme

 


  

Gavranovi

 

Zašto se njišete na visokim jelama, zloslutne ptice,

za vas slijepih očiju, bisera nije.

Za vašu gozbu potražite u nizinama – trnjine ljute,

i ne nudite meni napjeve vaše.

Ne prelijećite klanac – na smjene;

i ne jedrite nebom zlokobno,

križevi crni.

 

Ne sazivajte se porukama tajnim – hitri dželati.

Dogovor vranih gavranova za mene – danas ne važi;

Ne gačite planinom, ja još njome hodim,

ranjen, pa ipak vaše kancone prezreti znadem;

Nema za vaše sjekire oštre, zelenih očiju ni zalogaja,

za vas ničega moga – danas nije.

 






Da te vidim

 

Pucaju nejake tetive od prisilna rada na čeličnoj grdosiji.

Još malo pa će kula babilonska biti gotova.

Je li moguće da je to sve načinio jedan čovjek?

Ljepše je i ovako, nego da je drugačije.

Znoj na licu mi nekako zamjenjuje suzu,

a teško disanje – uzdisanje.

Žmirenje na visini mi zamjenjuje gledanje niz ulicu.

Da te vidim.

Da se obradujem.







Suze i pjesme

 

Zajedljiv pogled svud ga prati,

i dušu sjetnu truje,

a daleko su noćas oči što plamte od sreće – gore…

Tamno je nebo palo,

nestale zvijezde, hude,

skrio se za goru mjesec,

i moli ilahije.

 

U zemlju progonstva njenog – njegovu protjeraše sreću,

u zemlju progonstva njenog, sve suze, i pjesme, brode,

njen pogled svaki čas padne, i želje padaju puste,

na polja tulipana žutih,

zelenu šaš,

i vode.

 

Ali njegovoga lica u vodi nije – u šumi dane gubi,

ali daleko je sunce – i jedna topla zima…

Kud je milovala ruka – teku suze,

u njedrima umire uzdah,

i nada umire svaka.




petak, 10. rujna 2021.

Sirotan

Trampa

 

Moj naklon,  ja vama  neimari mudri

samotne i gorke suze vas vole…

Može li naramak moleće boli

za stih omanji ljubavne  pjesme?

Može li pokora  i tuga vječna

za smijavice male u kutu…

 

Uzmite braćo sve je od srca:

Nude se oči,

ruke,

i njedra…

Zlatne su kose na trpezi

pa bujrum braćo

sve vam na volju.

Duša na drhtaj,

na boli bedra.

 

Može li godina tiha  života

u minutu grešnoga  mira stati…

Sunčani dani

dal' bi se mogli za davni šapat  darovati,

za trampu s vama

neimari.

 

Može li livada i lijehe cvjetne

za jednu zimu,

za Fontanu.

Može li šapat

godine sretne

za malo tuge - oči na dlanu.


Spali me vatrene ptice poj

 

Ušuškane su u halju sve draži moje,

tek miris njedara ne mogu skriti.

Po Mosalli prolaznici mi čitaju znakove na licu.

Isplivala moja sreća, pa se neoprezna nudi urokljivu oku.

On li je, ili sunce milosno čeka mene?

Da mi cjelov spusti,

moj dragi,

oči da moje planu, tek dodir – i gorim,

haman me spali moje vatrene ptice poj.

 

 

Bolno biće

 

Jutros njegujem bolno biće.

Nosim mu moje oči i smijavice dvije nudim.

Moji mu skuti hladovina.

Moje mu usne mehlem slatki bile,

a pomoć pri hodu -  ruke mu bijele pružam.

Moj dragi, ne umjede me sirotan voljeti omanje.

Puno me volio,

izgorjeli smo evo od naše ljubavi silne,

i poumirasmo od urokljivih očiju, i jala.

 


Sirotan

 

Tako su tvoje draži, i čuda – evo – srcu mehlem mome,

Da ih za vedre noći privijam – s nebesa;

Ah,

Ljubavi,

Ljubavi nježna kuda nebom, a kuda zemljom kročiš?,

Da i ja krenem po tvojim stopama.

 

I donijet ću ti gurabije dvije,

Sa lokumima, ko mramor u gori,

Jednu za posle – jednu za odmah – sada,

A jednu za moje usne – sa usana tvojih. 







Nafora

 

Ti si moja Andaluzija,

starih imama i zaljuljanih zvona davni zov.

Jednostavna je ljubav tvoja,

poput divnoga Maroka,

poput staroga Rabata trepte tvoja džemreta,

ah,

ti li si to, ljubav moja.

  

Ljudi!

Svud oko tebe smijeh vlada.

Mjesec je mala ljubav,

ali ti si sjajno sunce i topal val,

crvena si morska trava.

I što mi radost duši činiš – moje si biće,

štono milovanje sanjaš.

Nafora moja.








istaknuti

Melečka ćuprija

    Urlik rata   Pa da im napišemo pjesmu ljepšu od Velike Taije, njima ne bi potaman bilo. Uzalud mi šapatom molimo mir, kad oni urlikom ...