Najdraža gošća
Hvala ti.
Došla si.
Tako divna.
Tako posebna.
Donijela si mi svjetlost, i utjehu onemoćaloj duši.
Laurin vijenac
Ne plači, Laura,
U tuđini cvijete,
Pronesi korpicu po mostovima grada;
U rijeku bacaj žute – tulipane,
Jer ipak ja nisam utvara iz Hada.
Ja sam od rijetkih, onih bića sunca,
Što pritišću srce, pa krst i nišan ljube;
A za tvojim licem moje sunce hodi,
Ne bi li te na čas ugledalo,
Draga.
I sve što sam imao – nestade bez traga,
Šejh sam samo šumi i klancima lednim…;
A tako bi rado moje usne draga,
Opet da te ljube po licu,
Po kosi.
I najljepši vijenac što ga kriju trave,
Mavenu radost da ti uplićem u kose…;
I da moje usne usahle od žala,
Šapućući muallake, za oproštaj prose,
Na njedrima tvojim.
Ne plači, Laura,
Opet ćemo, jednom,
Rukom ispod ruke po Širazu gradu;
Haman će nam suze lica umivati
Kad se u drugim svjetovima nađu.
Plavetnilo
Nebo iznad livade napunilo se plavetnila divnog.
Svjetlost nam nebeska ušla u oči,
u naše duše.
Spustila se na lica, na smijavicama zatitrala.
Ta svjetlost još nikada nije viđena ljudskim okom.
Došla je prvi put,
iz iskonskih davnina.
Putujući u budućnost, zastala je samo kratko;
napila se naših zjena.
Javorovi iz Brestove Drage
Zlatne zrake okitiše vrhove starih jela podno Viševice.
Opijen mirisom ženke, jelen ispod Burnog Bitoraja
omahuje rogovima grm pelina.
Stara medvjedica rosom umiva sanjive medvjediće.
Kroz Dulibu pupavac u žurbi doziva ptiće.
Vjetrić živnu.
Djetlić kljucnu.
Sunce žarko pozlati stare javorove niz Brestovu Dragu.
Mjesečina na Poljani Kjathane
Po Poljani Kjathane sjajan mjesec,
razlijeva čari na sretna lica;
Ali se za vitke munare skriva
opčinjen ljepotom,
smijavica.
S munare imam glasno poziva:
Allahu!
Daj da nam zora divna svane!
A pokraj šadrvana malešne usne mole:
Ah, Allahu, neka još mjesečina grije, Kjathane.
Naš brat je onaj što ostade u šumama Srebrenice,
u trenu munje,
i sječiva ljuta;
A nedovršene mu pjesme zaplakaše,
nit kraja nit početka, u torbici izatkanoj,
sve bez rima.
A samo se jedno (izbrisano) naziralo ime,
ispod trećeg stiha;
Aman!
Zeman!
Kako ću ti doći?
Zerina.