Šapat
Strah ga je! Već
dugo on ne pohodi okupljališta ljudi.
Strah ga je; mogao bi joj možda ugledati lice?
A njeno lice rođeno
je da ga gleda – samo mjesec.
da ga miluje –
samo mjesečina.
Ne može proći
ni jedan suton bez njena šapata!
Njen šapat povjetarac
donosi gorom.
Ljepši je od cvrkuta ptica,
ljepši je od zvjezdanog neba iznad Kolovratskih Stijena,
ljepši je njen
šapat od šapata Hurija džennetskih,
redom one utihnu,
kada šapuće njegova nježna ljubav.
Ne čudi se, cvijete
Ne čudi se što te zaboravljati ne umijem, cvijete nježni.
Jer ti si anđeosko
biće
moje
i uznesenje moje,
za mnoge svjetove i mnoge živote u kojima te neću
zaboravljati se spremam.
Ne čudim se što me zaboravljaš,
jer ja sam samo običan rob.
Ja tebe nisam dostojan, niti tvoga lijepoga lica
pogledati više umijem.
U mojoj samoći
draga, ja nalazim utjehu u šapatu iz daljine
i u šapatu iz davnine;
što ga oči moje pamte,
što ga srce moje pamti,
što ga duša moja pamti.
Ne čudi se što te zaboravljati ne umijem, cvijete
nježni.
Velika tuga
je prelila moje srce,
kad mišljah
da mi nisi više tu.
A ti si hvala
Bogu tu,
voljena
moja ljubavi.
