nedjelja, 30. rujna 2018.

Put kroz goru, ubavu



Ptice nebeske

Poput ptica nebeskih,
kljunom o kljun, mi slavismo nježnost.
Uvijek u istoj odjeći bijasmo, u zelenoj kao žune.

Pjevali smo naše pjesme i milovali naša lica…
Nikome zla ne činiše ptice vesele,
ali ih je otac nebeski ipak ostavio u nemilosti.

Stoga tražim takvu pjesmu, pjesmu koja na nju liči.
Stoga tražim takvu livadu, livadu koja mi na nju miriše.
Uzalud tražim takvu zvijezdu, da mi zvijezda ljubav bude!

Da mi pjeva tako tiho.
Da mi pleše, tako veselo.
I da me voli – tako toplo.

  




Šaputanje Leili

Da sam bumbul
i da pjesmu divnu pjevati znadem,
Leilo;

pa da te opet izmamim na kaldrmu,
čarima duše svoje.

Eh,
da sam,
ali nisam – zaboravio oka tvoga plam.

Da sam kiša,
pa da se opet poigram s tvojim smijavicama,
ali nisam.

Kiša nisam,
ali se ne mogu usana mednih dočepati.

Sve mjerkam nebo;
Bolje li je na nebu no na zemlji?

Bolje li su livade nebeske od onih što ih obilazim;
sve tražeći dodir tvoje ruke da se desi,

sve slušajući šapat tvojih usana,
da me nađe,
Leilo.






Muallaka ljekovitoj duni

Sa stanovišta mrava
i rose
i pogleda odozdo,
iz trave,
u te
sa bolovališta lica
i duše,
ne može da mi se spasi biće.

Uvojci zlatni
i smijavice
i spomen što huči hukom davnine
sa milovališta
i bljeska oka
sreća mi dolinom aška prođe,
kao kad magla uz goru mine.









Emra i kaldrma

U Velikom Hanu su je na trenutak ugledale željne oči.

Sunce je odmicalo zapadu, a ona za suncem zamače iz Hana
kaldrmom u Podmusalu.

Grehota je da muško gleda pomislih, ali otrpjeh,
ne izrekoh grešne misli, što od straha, što od srama.

Mirisala mi je nepoznatim mirom – i divnim. Ja mišljah:
Evo butum kaldrma pa bludi…“

I zanjihala se bokovima bijaše, njedrima se zabibala
ta kaldrma, ili Emra možda?

A sigurno je to ona bila, zašto mi ne kaže?
Zašto mi ne da znak?

Ako bijaše Emra, onda neka dva puta šklapne trepavicama divnim
ako bijaše kaldrma barem jednom.

U Velikom hanu su je na trenutak ugledale željne oči.

Sunce je odmicalo zapadu, a ona za suncem zamače iz Hana
kaldrmom u Podmusalu.









Posve mala pjesma

Kud pošao, 
a svuda gorom idem.

Kud išao, 
a u šume duboke kročim.

I gora visoka za tebe me pita,
ona pozdravlja danas tebe.

Zar da prestanem?
Ne!

Ne želim biti izdajnik ljubavi
i ne mogu to biti, cvijete.




istaknuti

S neba Mag