srijeda, 19. rujna 2018.

Melečki zapisi





Biće

Zabrinuto je gledao u njeno lepršavo biće;
odveć nježno,
odveć ranjivo.

A možda njeno biće ima jednu malešnu korpicu...?,
a ako je i nema,
možda ima izatkanu torbicu...

Ako nema ni torbicu
možda za pojasom drži bočicu plavoga mehlema
za njegovu isprepadanu dušu,
u tišini je prebirao.

Ako i nema mehlema,
ima prste.
A ako su joj zavezali ruke?
Ima usne.
Ima oči...
I grudi ima,
i sve...

Barem nešto od toliko svoga dobra ima za njega,
branit će ga i zanjihati kad se pogase sve lampe;
u tišini je prebirao.








Neću ti reći ime


Sakrit ću se međ silni narod;
Ja, mali čovjek,     
da me tvoje oči ne vide,
da me tvoje oči ne prepoznaju.

A ako me i vide,
sigurno neće reći srcu,
neće duši.
A ako im i reknu
ništa se neće promijeniti.

Na neki ću drugi planet otići,
gdje te nema,
gdje suza kapnuti iz oka ne umije,
zaborav gdje vlada;
A ako i ne odem na drugi planet
hodat ću drugom stranom našega postojanja,
gdje nema tebe.

Tvojom ulicom hodati neću,
a ako i prohodam neću hodati danju,
noću ću;
A ako i prohodam danju
neću hodati tvojom stranom,
a ako i prohodam tvojom stranom
zažmurit ću duboko,
duboko.

A ako se i sretnemo nekad opet,
kao nova bića;
zatajit ću te tada,
neću ti reći da si me već ljubila,
neću ti reći kako ti je prije bilo ime
i jesi li to ti.

A ako ti i reknem da si to ti
i kakvo ti je bilo ime;
neću ti reći našu tajnu.
 






Srce u kaputu
               
Ja se zagledah
u njene oči,
da vidim luči
kako se pale.

A ona suzicom
obraze skvasi,
u njedra da skrije
zvjezdice male.

Ja je na grudi
privukoh bliže,
da joj opčinim
biće u noći.

A ona šapuće
najljepše pjesme
mojoj sljepoći.

Ja joj raskopčah
vezice puste,
da srce ne vene
u kaputu.

A ona zaječa tiho,
tiše,
mjesecu žutu.








Melečki zapisi

Bješe li  ljubav kad  mi ponudi medeno šerbe
i kiflice u maku… ili bješe grijeh;
i tiše nego cvijeće spava,
šapuću pod svilom njedra u mraku.

Bješe li pjesma kad te zazvah:
„ Umorna li si?“  iz daleka
Bježimo zvijezdama  radi spasa!,
zavodi li me Žena ili rijeka,
il' molim Boga ispod glasa
da me poštedi ljubavnog  grijeha.

Neka oprosti starome piru
što ti zavoljeh divno lice…
i što ti poljubih smijavice
kad Imam s munare učiti stade,
i što mi ne daju mrijeti u miru.