četvrtak, 7. lipnja 2018.

Tko je ljubav?






Ljubavne brigade

Onda kad je njegova duša jurišala njenoj,
mogla je odabrati barem malo manji logor...
možda oči,
možda kose.
Možda njena stopala;
ili je dlanove mogla zauzeti, nježne,
njegova duša možda...

Možda bi onda u pohodu ljubavi njegova  vojska  bila pobjednica nad njenim vjernim  brigadama...

Ali je njegova duša zavoljela baš njenu zelenu tuniku na ljame,
sve skrivene i povezane ularima,
u karavani rashodanoj
po porubu obruba – i njena topla njedra.

Odabrala je toplo gnijezdo
čuvano vjernim ljamama.
Male su bile njegove prilike za pobjedu,
u njedrima ga je čekala brza konjica.

Da je barem kao svi drugi ljudi njena stopala zavolio,
možda oči, kose,
usne da je barem, džepove
Ovako će vjekovima tugovati za njenim njedrima.
Ah,
            u njenim  njedrima vladaju nježne ljubavne brigade.









Mala sova

Ispadosmo i dobri
koga izgubismo.
Dosta i imamo
koga nemamo.

Čije smijavice srce pamti? Čije lice vrijeme skriva?,
dobro i disati umijemo za kim uzdišemo.

Zaplači pjesmo,
zapjevaj mi sviralo od trstike…,
nema više Male Sove
u sutonu plavoga danka.








Tko je ljubav?

Tko se poželio mene, lako me može naći. 
U ranu zoru neka posluša cvrkut ptica u lugu.
Ptice – to je moja mladost;
Pjesma – to je moja duša.

Tko se poželio mene, lako me može naći. 
Neka noću za vedra neba  baci pogled prostranim visinama.
Svaku onu malešnu zvijezdu moja duša osjeć
i ljubi.
Vlašići su svatovi koji vode moju voljenu nevjestu.

Tko se poželio mene, lako me može naći. 
Za tople proljetne kiše neka rasplete pjetenice...
To što se slijeva niz kose,
niz lice,
niz njedra…
to sam ja
i to je moja čežnja.