utorak, 5. srpnja 2022.

Oda džematu


  🙈

https://drive.google.com/file/d/1zP7CdHGsKeffYdlULeqCirIC7hHgHwQN/view?usp=sharing


Aman aman


Barem još jednom budi sa mnom.

Ostavi sve to što ti u srcu 

milje stvara, 


dohvati se moga zagrljaja, 

i moga uzdisaja, 

aman, aman.


Srce si mi ranila ljekarice moja, 

vidarice vjeđa,

i čuvarice mojih njedara.


Slađa mi je ljubav tvoja od najslađeg šerbeta,

i sam drhtaj tvoj, snagu Široke Rijeke ima,

čelo tvoje ljepše je i od rane zore.


Usne su tvoje medno saće, 

miris tvoga bića još opija moju dušu,

aman, aman, aman.






Plava polja


Jeste li mirisali plava polja,

i njenu ružu što pod rukom cvati;

i radost života kako se sjati 

na rajskom vrelu, pred očima 

ugledaše li vaše oči?


Jeste li milovali plava polja?

Od ovih mojih ljepša li bijahu?

I jeste li i vi sred uzdisaja,

kušati vino u plavom raju 

pijani od sreće  zaboravili?






Dah cvijeta


Božica ljubavi mi darovala 

vječnu slast. 

Da me utješi kad mi lice skrije Had –

i sitnu suzu zaljubnicu...


Jer davno ljubljah ružu – 

njenu ružu, 

i davno ljubljah dah cvijeta –

njena cvijeta.







Oda džematu


Razgrni noć.

Privuci čar. 

Neka ti zapjeva zgranuto biće…

Zanjiši cvijet od Boga dan, 

što ti se na vjernost do groba kune.


Pa neka zaplače Mahala Donja,

i neka prosi sadaku svijetom…

Što se ne kiti kad svane dan, 

k´o Gornja Mahala mirisnim cvijetom;

pa vlada muk,

i stišće žal – za takvom ljepotom.


Puno je livada malih u svijetu,

puno je otoka,

zvijezda,

planeta…

Ali,

moja si ljubav Mahalo Gornja – i srce kuca iz inata,

po tristo puta u minutu,

džematu malom za vječan dar.





Ako je sjena…


Ako je sjena – ako ljubav nije,

zašto moje oči u suzama snuju?

I zašto su mi dušu smijavice njene, 

kao rijeka polja valom naplavile?


Ako je nema – ako mrska mi je,

ako godinama ne vidjeh joj lice;

Zašto onda stežem maramicom srce,

i zašto je sanjam – zašto draga mi je?





Razapeta ljubav


Pokaži mi stazu gdje ne kroče ljudi

da polako hodim u sutonu njome,

da sakrijem suzu i ljuto kajanje,

i da mi ne sude gori od Sotone.


Jer su oni dušu naselili moju,

svijet znatiželjni i prokleti stvori,

pa čekaju što im danas imam reći,

ukaljaše tâti divne pjesme moje.


Pokaži mi gore, i sve klance puste

što poznaju mene,

i ono što nosim;


pod košuljom plavom,

na licu i kosi,

i u mojoj duši napaćena što je.


Ali, nema toga puta gdje ne vreba sjeta,

na kome mi ljubav nije razapeta.






Sitna suza oko konca


Tu sam ja, tu. 

Još se funkcionira, stvari još ne zaboravljamo. 

Još znamo kako se ljubi ono što se ljubi.


Omanje jedem. 

Ne pijem i ne pušim.

Svoj dio pogodbe s čovječanstvom još ispunjavam.


Ja ne trebam usluge drugih. 

Ako ih budem trebao, 

meni se čini da ih se neću nauživati.


Na poslovnom planu loše stojim

Još malo pa neću imati ni za tintu i papir bijeli. 

A i sve druge stavke su izbrisane, 

dosta sam Vam, 

dosta bolan.


Teška je karma o tome pisati. 

Neću moći ispunjavati svoje obaveze niti jedne vrste.

Ne volim javne kuhinje, niti javne hospicije za otpisane. 

Ja sam Vam samotna suza što se vrti oko svoga konca.


Djeve divne 


Niz polje mlade se pšenice njišu, 

i kruške ranke procvjetale,

po mahalama bagremovi mirišu – ranim proljećem opijeni;

U avlijama,

u avlijama posve sanjivim – u dvoru bezgrešna uzdisaja,

hladnom se vodom na česmi umivaju, 

Bosanke – djeve divne.


Ima li koja ruke bjelje, 

od bijela suđena dana?

Ima li koja korak laneta, 

i glas tihani – tihi?

Ima li koja oči nejake – šapat meleka na visinama;

nosi li koja pjesmu u duši,

nosi li koja njeno ime?





Kronike pupavčeve ćube


Ah,

da si ti baš svakoga dana bila lijepa,

kao pupavčeva ćuba,

kad je nebo bilo zastrto zvijezdama –

onim plavim, 

i crvenima;

Možda onda ni ja ne bih morao ovoliko dugo živjeti 

na ovome svijetu, 

samo kako bih se mogao sjećati tebe.


Da si ti bila vječna ljepota, 

ogrezla u vremensku veličanstvenost, 

i toplinu;

možda bi se tada dogodila pogubljenost, 

između tvoje proljetne sreće,

i ove moje jesenske tuge.


Bohemi


Prvi nam pijetli zapjevaše

iskonskim glasom – kad sve se popi;

u zjenama se suza i svjetlo stopi 

u more sreće i tuge naše.


Prve nam zrake pale zjene

i vatru u srcima – što već gasne;

kad iz mehane krenu sjene

prate ih pijetlove pjesme strasne.



Ah, što čekaju svjetovi gornji


Ah, što čekaju svjetovi gornji,

zašto mi zorom ne dođu ranom – lagano, 

lagano na prstima zašto se po rosi ne došuljaju;

Pa da mi donesu na njedra – njedra,

pa da mi donesu njen korak tihi.


Čekao bih na livadama, 

na livadama punim cvijeta;

da mi osvanu ona vremena, pa da zapjeva ludi poeta – 

da se od srca ljubav daje,

da se za šapat šapatom gine – u zagrljaju,

u zagrljaju.





Na viziti


Ta naša klinika je sva obložena debelim staklenim pločama, zelene boje. Da nije tako velike muke i jadikovanja požutjelih ljudi u njoj, rekao bi čovjek da je divna.

U tu kuću dolaze oni koji nemaju velike nade za sutra, oni koji se više ne nadaju ljubavi, oni koji više neće vidjeti nju, oni koje je strah od crne noći, a još straše od bijela dana...

Došle su za istu stvar, njih tri. Sve su imale plave kose. Na dijalizi su već dugo. Tako su mi uznemirene, tako su im tužna lica. One stalno gledaju u sivi mozaik mramora na podu, ili u bijela vrata na koja ćemo biti prozvani.

Meni su sve tri tako drage, meni su one prirasle duši, ali, ne gledam u njih, star sam i pažljivo određujem gdje je moje mjesto za gledanje… u daljinu, preko Velebita je moje mjesto za gledanje, tamo daleko, prema istoku srce želi.

Kad vidim da one ne gledaju blizu mene, ja ih ipak potkrijući malo koji put pogledam, čisto radi toga da pročitam što piše na njihovom licu i duši, mada to znam i bez gledanja.

Kad je jedna od njih prozvana i zamakla na vrata, ostale su samo dvije. Između njih je bila prazna sjedalica. Plašeći se valjda te novonastale praznine primače se lijeva desnoj, i tako smo se napričali ne otvarajući usne, sve dok nisu sve tri prozvane, a na kraju i ja:

Ma ne brinite se! Starim tigrovima vrijeme ne može ništa. Stari tigrovi imaju svoj posebni put, snagu starinsku i neuništivost duše – tumačio sam svoje zdravstveno stanje, mladoj, zabrinutoj doktorici.


Prokleti tâti


Moram, moram Vam nešto reći o onim ljudima treće vrste. U savez su se udružili s vlastima, s popovima, s bogatima, s grešnima, s nevjernima, s izdajnicima, s glupanima, sa samim Sotonom – Šejtanom  velim Vam.


Njihova malograđanština seže tako daleko, da normalna čovjeka to boli, i žao mi je, tako žao tih ljudi. 

Ali oni to ne vide, mislim, tu svoju ništetnost ne vide, i da su izgubili ljudskost.

Oni kradi sve što im pod ruku dođe. Nakotilo se toga puno godinama kod njih. Velike su njihove kuće, njihovi dvori pusti... Velike novčanike od debele kože nose na guzici, od te kože deblja im je samo koža na licu.

Svakoga normalna i poštena čovjeka ili sirotinju, oni preziru. Plaše se onoga što bi oni trebali biti, plaše se ljudske skromnosti, plaše se ljudske dobrote i svake ljudske vrline.

Ne znaju šta je bol, uglavnom su zdravi i žive taj svoj život dugo, tako dugo, ti nevjernici, ti prokleti tâti.

Još bih ja imao puno o njima pisati, ali neću. Strah me Boga i nekakve grehote prema njima, jer ako su i tâti ljudska su bića, i ja im opraštam sve, kažem Vam.






srijeda, 1. lipnja 2022.

Nevine mahala

Nevine mahale

Ti što nevinim mahalama tiho kročiš, štono suznu oku nadu ne nudiš, niti više šapućeš u jesenskim noćima — Ti što donosiš toplu kišu. 

Onu što je sitno porosila podno obrva, u zelenim zjenama akšam dočekala, po usnama se razmazala — kao da je znala sve.


Toplina pogleda

Ah, ne gledaj me, ne može moja duša primiti toliku količinu ljepote. Upiri pogled zvijezdama, neka se one po nebu bune.

Ako toplinom pogleda opčiniš zemlju, sagorjeti i ja želim. Moje srce nije za zvjezdanoga džehennema načinjeno. Ono te čeka u nuru livadskih trava — samuje među mirisnim ciklamama. Zemlja je od neba ljepša!


Zagrljaj

Ah, zaboravio sam to već? A možda si i Ti? Umjesto tvoga zagrljaja, dušmani mi ponudiše križeve i klinove. Da me prikuju na Golgotu.

Zašto bi meni duša zapjevala? Zašto bi mi sreća bljesnula? Pustahije vretenima prokargaše rane ljute. 


Lice ljubavi

Ovo nebo i zemlju preklinjem, da meni podari svaku bol koja bi možda snašla njeno biće.

Ja sam na bol posve navikao. Svejedno mi je mori li me — ili ne. Meni je samo važno da radost vječno vlada na tome licu ljubavi. Nikada, nikada bol.


Vječan pijesak

O sudbino darovana, o istinita uzvišenosti. Svima opraštam grijehove sve. Od mene se kazni ne nadajte. Nadajte se još ponekoj pjesmi, sve dok vječan pijesak ne prekrije njedra ljubavi.



nedjelja, 24. travnja 2022.

Miljenici ljubavi

  

 https://drive.google.com/file/d/1zP7CdHGsKeffYdlULeqCirIC7hHgHwQN/view?usp=sharing

 


   https://www.youtube.com/channel/UC_xGpA-L384vqI8qf95_JNA

 

 

 

Varijacije na pjesmu: „ Poljana Kjathane”


Poput vrijednih pčela šetačica,

rashodale se ljepotice zelenom Poljanom.


Na glavi im svilene marame,

a oko struka čežnja u plavome sutonu opasana.


Na rukama im belenzuke zlatne,

u srcima se nevinost pobunila.


Na usnama im meden osmijeh,

a u očima vatra živa.


Iz mirisnih njedara nevina duša doziva onu dušu drugu...

Umiru zabranjeni dodiri, a živi milovanje.

 

Ovo je dan nezaboravnih uspomena,

ovdje je trijumf ljubavi nad ništavilom i smrti,


ovdje je upisan sastanak onih koji zovu ―

sa onima koji čuju.


Duda


Navukla ti se plavičasta omaglica, 

i poljsko cvijeće čelo skriva.

Od šapata nema čak ni tišine, od hoda tvoga ni sjenke ― ulicama, ulicama.

Tvoja mala šamija davno promakla niz put.

O jadi,

jadi.


O boli, boli ― lijepa li si.

O grijehu sladak li si, o drhtaju samotan li si.

O Duda Duda ― moj mladi mjeseče 

u sutonu što mi hodiš.

 


 

 

 

Časni posti

   /Varijacija na „Polja tulipana” /

 

       Pa eto... 

       Još bauljam, prebirem po poljima tulipana,

moja duša nikada nije u stanju tuge,

ona je samo opijena Amalka.

Odavno već pjesmama je tješim,

a pjesme me na dno života vuku.

Meni su moje pokore najdraže,

polu glad i polu žeđ su moja fešta,

časni posti moj su pir,

minule sjenke iz davnina su moja raja.


          


Pada svijet


Ne nudiš slast srca onome koji poznaje cvat tvoje ruže.

Za drugoga si darovana.

Ah,

od sabaha pa do jacije duša te hoće, 

i strepi uzdah za dah tvog milosnog bića.


Omaglica me silna porobila  plaču livade cvjetne.

Ništa od ljubavi slađe nije,

poslije tvojih poljupca i med medeni je gorak.

Zelenim očima pada svijet.


Meleča


Njenih očiju plam, njenih očiju,

donosi licu radost  odnosi njedrima mir...

kao Mongoli bojne zastave, 

niz polje kad pronesu.


Milota njena lica, milota njena lica,

ljepša nego Nosidini stihovi, 

usreći nevjernika... 


Kao militva pod ikonama  razlijeva se nježna toplina;

miriše lijepa Meleča, 

posvuda vlada mir.





Blijeda mjesečina


Ja više poradi njenih lijepih očiju jadikovati neću.

Prirodno je da se oni sa gumna ljubavi  razdvoje. 

Kad se ne bi razdvajali, 

kakav bi to festival sreće bio, 

i kakve ljepote?

Odveć bi to lijepo bilo.

Prirodno je da tuga savlada, 

ali da vječno pamtimo i čuvamo uspomenu.

Zbogom je normalno među ljudima.

Večeras je posebno blijeda mjesečina iznad moje doline.


Nećemo više po mjesečini



Nećemo više po mjesečini ljubiti lica dok rosa pada;

danju mi smijavice ispruži dvije,

da bljesnu čini – da šenu njedra.



Milje se ljubavno pretače dušom, a oči blješte – ko biseri davnina;

po mjesečini nećemo više – dan je zakletva,

dan je milina!



Nećemo više po mjesečini dok zvijezde poje lomiti krila;

moglo bi srce prepući od sreće,

kad nas opije miris visina.



Danju me, danju… pa neka zabludi livada mala i tvoje ime!

Ili po mjesečini – k'o Arapi stari?

Na gumnu ljubavi.

U moru miline.

 

 

 

Miljenici ljubavi



U velikoj bitci u rano proljeće,

poginuli su

oni što se ljube,

pametni i jaki ostali su živi,

ali ljubav ljubi samo gubitnike.



Oni što poginuše u proljeće rano,

miljenici su ljubavi što bludi,

a oni što ostadoše na životu pukom,

za ljubav su mrtvi,

kao snijeg lanjski.





 



 
 
 

 


 

 




istaknuti

Oda džematu

  🙈 https://drive.google.com/file/d/1zP7CdHGsKeffYdlULeqCirIC7hHgHwQN/view?usp=sharing Aman aman Barem još jednom budi sa mnom. Ostavi sve ...