srijeda, 1. lipnja 2022.

Nevine mahala

Nevine mahale

Ti što nevinim mahalama tiho kročiš, štono suznu oku nadu ne nudiš, niti više šapućeš u jesenskim noćima — Ti što donosiš toplu kišu. 

Onu što je sitno porosila podno obrva, u zelenim zjenama akšam dočekala, po usnama se razmazala — kao da je znala sve.


Toplina pogleda

Ah, ne gledaj me, ne može moja duša primiti toliku količinu ljepote. Upiri pogled zvijezdama, neka se one po nebu bune.

Ako toplinom pogleda opčiniš zemlju, sagorjeti i ja želim. Moje srce nije za zvjezdanoga džehennema načinjeno. Ono te čeka u nuru livadskih trava — samuje među mirisnim ciklamama. Zemlja je od neba ljepša!


Zagrljaj

Ah, zaboravio sam to već? A možda si i Ti? Umjesto tvoga zagrljaja, dušmani mi ponudiše križeve i klinove. Da me prikuju na Golgotu.

Zašto bi meni duša zapjevala? Zašto bi mi sreća bljesnula? Pustahije vretenima prokargaše rane ljute. 


Lice ljubavi

Ovo nebo i zemlju preklinjem, da meni podari svaku bol koja bi možda snašla njeno biće.

Ja sam na bol posve navikao. Svejedno mi je mori li me — ili ne. Meni je samo važno da radost vječno vlada na tome licu ljubavi. Nikada, nikada bol.


Vječan pijesak

O sudbino darovana, o istinita uzvišenosti. Svima opraštam grijehove sve. Od mene se kazni ne nadajte. Nadajte se još ponekoj pjesmi, sve dok vječan pijesak ne prekrije njedra ljubavi.



nedjelja, 24. travnja 2022.

Miljenici ljubavi

  

 https://drive.google.com/file/d/1zP7CdHGsKeffYdlULeqCirIC7hHgHwQN/view?usp=sharing

 


   https://www.youtube.com/channel/UC_xGpA-L384vqI8qf95_JNA

 

 

 

Varijacije na pjesmu: „ Poljana Kjathane”


Poput vrijednih pčela šetačica,

rashodale se ljepotice zelenom Poljanom.


Na glavi im svilene marame,

a oko struka čežnja u plavome sutonu opasana.


Na rukama im belenzuke zlatne,

u srcima se nevinost pobunila.


Na usnama im meden osmijeh,

a u očima vatra živa.


Iz mirisnih njedara nevina duša doziva onu dušu drugu...

Umiru zabranjeni dodiri, a živi milovanje.

 

Ovo je dan nezaboravnih uspomena,

ovdje je trijumf ljubavi nad ništavilom i smrti,


ovdje je upisan sastanak onih koji zovu ―

sa onima koji čuju.


Duda


Navukla ti se plavičasta omaglica, 

i poljsko cvijeće čelo skriva.

Od šapata nema čak ni tišine, od hoda tvoga ni sjenke ― ulicama, ulicama.

Tvoja mala šamija davno promakla niz put.

O jadi,

jadi.


O boli, boli ― lijepa li si.

O grijehu sladak li si, o drhtaju samotan li si.

O Duda Duda ― moj mladi mjeseče 

u sutonu što mi hodiš.

 


 

 

 

Časni posti

   /Varijacija na „Polja tulipana” /

 

       Pa eto... 

       Još bauljam, prebirem po poljima tulipana,

moja duša nikada nije u stanju tuge,

ona je samo opijena Amalka.

Odavno već pjesmama je tješim,

a pjesme me na dno života vuku.

Meni su moje pokore najdraže,

polu glad i polu žeđ su moja fešta,

časni posti moj su pir,

minule sjenke iz davnina su moja raja.


          


Pada svijet


Ne nudiš slast srca onome koji poznaje cvat tvoje ruže.

Za drugoga si darovana.

Ah,

od sabaha pa do jacije duša te hoće, 

i strepi uzdah za dah tvog milosnog bića.


Omaglica me silna porobila  plaču livade cvjetne.

Ništa od ljubavi slađe nije,

poslije tvojih poljupca i med medeni je gorak.

Zelenim očima pada svijet.


Meleča


Njenih očiju plam, njenih očiju,

donosi licu radost  odnosi njedrima mir...

kao Mongoli bojne zastave, 

niz polje kad pronesu.


Milota njena lica, milota njena lica,

ljepša nego Nosidini stihovi, 

usreći nevjernika... 


Kao militva pod ikonama  razlijeva se nježna toplina;

miriše lijepa Meleča, 

posvuda vlada mir.





Blijeda mjesečina


Ja više poradi njenih lijepih očiju jadikovati neću.

Prirodno je da se oni sa gumna ljubavi  razdvoje. 

Kad se ne bi razdvajali, 

kakav bi to festival sreće bio, 

i kakve ljepote?

Odveć bi to lijepo bilo.

Prirodno je da tuga savlada, 

ali da vječno pamtimo i čuvamo uspomenu.

Zbogom je normalno među ljudima.

Večeras je posebno blijeda mjesečina iznad moje doline.


Nećemo više po mjesečini



Nećemo više po mjesečini ljubiti lica dok rosa pada;

danju mi smijavice ispruži dvije,

da bljesnu čini – da šenu njedra.



Milje se ljubavno pretače dušom, a oči blješte – ko biseri davnina;

po mjesečini nećemo više – dan je zakletva,

dan je milina!



Nećemo više po mjesečini dok zvijezde poje lomiti krila;

moglo bi srce prepući od sreće,

kad nas opije miris visina.



Danju me, danju… pa neka zabludi livada mala i tvoje ime!

Ili po mjesečini – k'o Arapi stari?

Na gumnu ljubavi.

U moru miline.

 

 

 

Miljenici ljubavi



U velikoj bitci u rano proljeće,

poginuli su

oni što se ljube,

pametni i jaki ostali su živi,

ali ljubav ljubi samo gubitnike.



Oni što poginuše u proljeće rano,

miljenici su ljubavi što bludi,

a oni što ostadoše na životu pukom,

za ljubav su mrtvi,

kao snijeg lanjski.





 



 
 
 

 


 

 




srijeda, 13. travnja 2022.

Varijacije na pjesmu, „Ljubavne brigade”















Ljubavne brigade


Onda kad je njegova duša jurišala njenoj, mogla je odabrati

barem malo manji logor...možda oči,

možda kose.

Možda njena stopala,

ili je dlanove mogla zauzeti, nježne,

njegova duša možda...


Možda bi onda u pohodu ljubavi

njegova vojska bila pobjednica nad njenim vjernim brigadama...


Ali je njegova duša zavoljela baš njenu zelenu tuniku na ljame,

sve skrivene i povezane ularima,

u karavani rashodanoj po porubu obruba – i njena topla njedra.


Odabrala je toplo gnijezdo čuvano vjernim ljamama.

Male su bile njegove prilike za pobjedu,

u njedrima ga je čekala brza konjica.


Da je barem kao svi drugi ljudi njena stopala zavolio,

možda oči, kose,

usne da je barem, džepove…

Ovako će vjekovima tugovati za njenim njedrima.

Ah,

u njenim njedrima vladaju najjače ljubavne

brigade.


Prva varijacija ― Tunika na ljame


Neki kažu, da se u ljubavi, čeljade zaljubi:

U energiju (dušu) ― a ne u odijelo!”

Neki kažu da je odijelo stvar, 

i da normalna osoba nema osjećaja prema odijelu.


Volio je ( i voljet će dok njegova kapa promiče ispod zelenog drvoreda) ― njenu dušu.

Mimo svih ljudskih normi ― volio je i njenu odjeću.

Još je gore što se njemu čini, da je i ta njena odjeća ― voljela njega.


Sve ljame su bile skrivene i sitno izatkane ispod poruba obruba, 

na zelenoj tunici; 

tako da ih možda ni ona nikad nije primijetila ( a možda se više ne sjeća ni svoje tunike, a kamoli ljama, jer je ona normalno biće).


On je ljame vidio.

Zato je i oslijepio.

Od karavane ljekovitih ljama;

Od njena tiha koraka,

i od njene ljepote.




Druga varijacija ― Ratovanje duša


A kad je pala noć, sanjasmo se dugo, 

omamljeni (opijeni) u Demetrinim dvorima:

A, ako se samo sanjasmo,

otkud onda toliko sjeme miline poškropi donje svjetove,

i gornje svjetove;

Moje,

i njene.”


Tumačenje pjesme:


Sjeme miline poškropi ljubavne brigade donjih svjetova  onih svjetova u kojima duše nekad postojaše.

Škropljenje ljubavnih brigada, čin je oplakivanja ljubavnih brigada, znajući kako će one nestati s ovoga svijeta.


Sjeme miline poškropi ljubavne brigade u gornjim svjetovima.

To brigade meleka plaču zato što ne mogu da zaborave donje svjetove, i ono što u njima nekad bijaše.


Sjeme miline koje se spominje u pjesmi je, znači  suza.

Ljubavne brigade su:

na donjim svjetovima  ljubavni uzdisaji,

a na gornjim svjetovima  meleki (anđeli). 





Treća varijacija ― logori ljubavnih brigada



Onda kad je njegova duša jurišala njenoj, mogla je odabrati

barem malo manji logor...možda oči,

možda kose.

Možda njena stopala,

ili je dlanove mogla zauzeti, nježne,

njegova duša možda...”



Najveći logor ljubavnih brigada su njedra ispod tunike na ljame, njedra gdje se nalazi duša i gdje srce ljubavi kuca

Manji su ljubavni logori:

- oči divne koje u noć pretražuju nebeski svod tražeći zvijezde,

_ mirisna kosa u koju se sapliću uzdasi,

_ stopala koja predstavljaju dolazak ljubavi,

_ dlanovi nježni, štono uvijek miluju voljeno biće,

miluju sve što stignu: 

kose,

lice,

njedra ― i što miluju sve drugo...

Ipak...

Najveći i najljepši logor ljubavnih brigada su:  njedra ispod tunike na ljame, gdje se nalazi duša i gdje srce ljubavi kuca kao opomena da je sve prolazno  samo je ljubav vječna.

Svi su drugi logori samo sluge, jedino je duša u njedrima biće.












četvrtak, 31. ožujka 2022.

Srce u kaputu

 

Korizma


Stigla me kletva Muride divne,

one ljepše i od najljepših.

Zato mi je srce uvenulo, 

oči oslijepile.


Duša moja smiraja nema, 

glas mi drhti, 

a tijelo oboljelo  žuti.


Cvjetne me livade utješiti više ne mogu,

zvjezdanog neba oči ne vide  Hafiz me se odrekao stari.

Pjesme moje umrijeti hoće.





Susret


Sunce,

sunce pa hodi  milo?

Ili to mlađan mjesec čita teravije?

Ili mi zvijezda među sestrama svojim hodi,

ili se livada Mosallom prošetala;

Posvuda prosula miris, 

mamila očima blud.


Vrijeme tuge


Nisi ti običan suton,

ti si zlatna zraka u umiranju,

štono treptajem prije same tmine,

probada ustreptalo srce.


Otkad je više nema,

večeri mi kao mravi uz noge puze,

sve do jutra migolje mi po tijelu,

dušu moju smoriti, 

haman kane.


Dok je ona bila blizu mene, 

večer mi je najdraža bila. 

Svako jutro bi se topila tuga iščekujući sastanak,

i svake večeri bi radost nanovo zavladala mojim licem.


Kao vještica na lomači kad plane,

sad plamti moja duša:

Gori,

gori;

da posve nestane sa ovoga, 

i svakoga drugoga svijeta.



Dodir ruke


Bješe li sunce u ranom jesenskom danu,

ono što mi na njedra klonu?

Bješe li žut mjesec u noći smiraja,

što me gledao,

i grijao mi dušu?


Bijahu li ona jutra, 

što ih upamtih po ljepoti...

Ili me sutoni opčiniše,

oni što se smiriše u treptaju mila oka,

i dodiru gospodske ruke.






Srce u kaputu


Ja se zagledah

u njene oči,

da vidim luči

kako se pale.



A ona suzicom

obraze skvasi,

u njedra da skrije

zvjezdice male.



Ja je na grudi

privukoh bliže,

da joj opčinim

biće u noći.



A ona šapuće

najljepše pjesme

mojoj sljepoći.



Ja joj raskopčah

vezice puste,

da srce ne vene u kaputu.



A ona zaječa tiho,

tiše,

mjesecu žutu.




 



istaknuti

Nevine mahala

Nevine mahale Ti što nevinim mahalama tiho kročiš, štono suznu oku nadu ne nudiš, niti više šapućeš u jesenskim noćima — Ti što donosiš topl...