ponedjeljak, 26. kolovoza 2019.

Ja mišljah, nisi više tu...



Šapat

Strah ga je! Već dugo on ne pohodi okupljališta ljudi.
Strah ga je; mogao bi joj možda ugledati lice?

A njeno lice rođeno je da ga gleda – samo mjesec.
 da ga miluje – samo mjesečina.

Ne može proći ni jedan suton bez njena šapata!
Njen šapat povjetarac  donosi gorom.

Ljepši je od cvrkuta ptica,
ljepši je od zvjezdanog neba iznad  Kolovratskih Stijena,

 ljepši je njen šapat od šapata Hurija džennetskih,
 redom one utihnu, kada šapuće njegova nježna ljubav.










Ne čudi se, cvijete

Ne čudi se što te zaboravljati ne umijem, cvijete nježni.
Jer ti si anđeosko biće moje
i uznesenje moje,  
za mnoge svjetove i mnoge živote u kojima te neću zaboravljati se spremam.

Ne čudim se što me zaboravljaš,
jer ja sam samo običan rob.
Ja tebe nisam dostojan, niti tvoga lijepoga lica pogledati više umijem.

U mojoj samoći draga, ja nalazim utjehu u šapatu iz daljine
i u šapatu iz davnine;

što ga oči moje pamte,
što ga srce moje pamti,
što ga duša moja pamti.
Ne čudi se što te zaboravljati ne umijem, cvijete nježni.










Velika tuga je prelila moje srce, 
kad mišljah da mi nisi više tu.
A ti si hvala Bogu tu,
voljena moja ljubavi.



Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret