ponedjeljak, 10. rujna 2018.

Noćnik



Elegija vlaška

Sve druge zapamtih po noći, samo tebe po danu zapamtih, draga.
Zapamtiše te oči po svjetlosti sjajnoj na tvome čelu.
Zapamti te moje biće po ljepoti tvoje duše.
Moje te ruke zapamtiše po toplini tvojih dodira.
Svako sunce koje izađe ja uspoređujem s tobom.
Nije ti doraslo niti sunce, niti zvijezde.
Moja su stopala zavoljela put kuda hode tvoji tihi koraci.
Moje su pjesme zavoljele tvoje osmijehe.
Ne zaboravih tebe, ne zaboravih tvoje smijavice.
Avaj, kako je bez tebe sve tužno.
Nema više zanjihanih žitnih polja.
Nema više naših bagremova niti meleka što ispod njih hode.
Sunce, sunce toplo, samo malo je slično liku muride.
Osuđen sam da te nemam.
Nagrađen sam da te pamtim.
Da te pamtim, moj cvijete.








Kagithane (Kjathane)

Svake tamne noći spletu mi se puti,
nemani mi prijete i hoće da patim;
k'o da su u šalici kave otisnuti,
a ja bih u dane htio da se vratim ,

kad su me gledale oči pune sjaja.
Zapjevaj pjesmo – prije plava danka!
Toplija su njedra od zelenog maja,
tamo gdje ljubav šeće mostovima.

Plačite oči – noć vam svjedok nije,
pustite putove što vode do raja;
daljina mojoj duši mehlem skriva,
ispod dolamice, u lijehi tulipana.



istaknuti

Hazret