srijeda, 26. rujna 2018.

Kad zaboravim Leilu



Vladimiru T.

Bolan sam ti prijatelju, bolan zbog ljubavi.
A ti mi ode prerano ma što ne zoveš?
Ostavi čitav svijet i još cvijeta dva.
A ja,
a ja još posve lud,
a ja se prelomiti ne mogu tako lako,
a ja ne zaboravljam moju Leilu.





 

Zaborav

Najljepše lice je u moje Leile,
mjeseca čar i zvjezdana pjena,
sanjam
i  zaboraviti ne mogu topla njedra njena.
Ah, Bože,
gijeha li, grijeha:
Ako je tuđa zašto draga mi je?
Ako je moja ­- zašto tuđa mi je?

Najljepše lice je u moje Leile,
nebeski šapat,
iz njedara jeka!,
kako da zaboravljati počnem kojim redom;
osmijeh nevini,
šapat tihi,
ili dodir mjesečine.







Kad zaboravim Leilu

Kad zaboravim Leilu,
budite mojoj duši vjerni, Meleki.

Kad zaboravim Leilu, drugačije će biti sve,
a opet; isto, možda…

U svemiru će gorjeti jedna vatra manje.
Zaboravit ću tada moju Leilu, garant!

Onda kad Amor zadrijema s drugim bogovima,
zaboravit ću je, ljudi!

Straže podmićene nevjernicima i izdajnicima,
te noći  neće razbuditi Amora.

Kada jutro osvane,
u njedrima neće više biti moje Leile.

Kad se ujutro probudim,
Amor će još dubokim snom spavati.

Probuđen tek sutradan,
neće se našega sna više sjećati.

Kad zaboravim moju Leilu,
u svemiru će gorjeti, jedna vatra manje.





istaknuti

Hazret