srijeda, 29. kolovoza 2018.

Ašk u njedrima



Govor ptica – odgovor bulbula

Ja ne mogu vama biti šejh,
ranjiv i tako napušten;
samoći prepušten, vjeran vremenima koja minuše.
Biser rosa, al' je hladna…
tiha bol,
al' je u njedrima gnijezdo savila.

Obnoć me u toploj pregršti njihala moja ljubav,
obdan vjetri ljubav rasplinuli.
Obnoć mi meleci pjesme šapuću,
obdan šejtan dušu moju mori.

Na saboru ptica tražim svoju družicu,
al' je nebo polja pritisnulo.
Iz jesenje omaglice samo gavranovi gaču – one ptice crne…
pjesmu meni kvare – haman divnu.













Govor ptica – obraćanje bulbulu

Bulbule naš,
zapjevaj nam najljepše što znadeš.
Htjeli bi da se poljubimo sa zaboravom,
a sjećanja da sahraniti mognemo;
grešna i prazna,
lažna i hladna;
što nemirna jutra donose našoj duši.

Bulbule divni,
budi ti naša ljubav.
Zapjevaj nam u krošnjama bagremova,
štono smo ih mirisati o proljeću znali.
Poleti nam iznad mahalskih šadrvana,
štono smo ih u njedrima odnjihali.

Pomogni nam da barem malo zaboravimo,
a mi ćemo se samo tebi moliti.
Samo tebi jutrom pjesme pjevati
i samo tvoje ikone obnoć cjelivati.
Bulbule nježni.








Govor ptica – Odgovor Drozda

Moje ime je Drozd,
moje biće je gnijezdo nježnosti,
moja duša je željna pjesme, ja sam princeza iz Drozdova Gaja.

Kad bih mogla pjevati – pjevla bih samo tebi;
kad bih mogla letjeti – doletjela bih na tvoje dlanove.

U davno vrijeme sunca i mirisne ljubavi – u to vrijeme…
posvuda bijahu zeleni gajevi
i posvuda se razlijegao pjev drugih ptica.

Jedna ranjena ptica naučila me tada pjevati – ta ptica,
štono bolna bijaše od ljepote silne, u njedrima…
pod krilom sam joj donosila hranu – ptici mojoj;
u kljunu sam joj donosila vodu,
šaputala sam joj riječi utjehe.

Nisam se ni ja nagledala moje ptice,
još mi plamen po njedrima lijeće
možda ćemo opet jednom krilom ispod krila,
milovati se na livadama dalekim

 






Govor ptica – Obraćanje Drozdu

Pozdravljam te Drozde,
ptico divne pjesme.
Moj si Turdus philomelos, zelenih si gajeva dika,
a u proljetna jutra ljepši si i od same zore.

Tvoja je pjesma nadaleko čuvena,
gladnih i žednih bih te usta slušao,
zaboravio bih s tobom na svaku vrstu bola.
Ah,
kad bi mi se samo na moje livade opet doselio?

Kad se samo sjetim kako si mi nekada zrna pšenice iz ruke jeo.
Kako si mi samo sretan bio,
Drozde mili.
Ti si meni šaputao,
a ja sam tebe smjestio u toplo gnijezdo moje duše.

Moje srce pjeva danas samo za tebe,
moje usne mole danas samo za tebe,
a moje oči samo tebe traže,
i ne mogu da prihvate toliki gubitak.

Nisam te se nagledao, Drozde lijepi.
Imam za čime i tugovati danas;
što mi iz zlatna kaveza,
odleprša daljinom.

Ali to meni sve miljem dušu napaja;
tvoja sloboda,
i moja uspomena na tebe;
i tvoja sreća – raspjevana trunkice nježnosti i ljepote.









Možda sam i stanovao

Možda sam ja i stanovao u dugačkoj ulici ljubavi,
a možda ne stajah.
Meni se možda samo pričiniše tople oči stvora
i kucanje srca pod dlanom.
Kako ću ja to popamtiti sve?
Imate za pitati mnogo drugih ljudi, 
pitajte ih onda, pustite mene…
Ne bješe ona možda sva radost pod nebom mojim,
a možda i bješe.
Mene pitati, 
čisti je grijeh?











Zoro divna

Nisam iznevjerio oka tvoga sjaj,
zoro divna.
I mada vrijeme huči, u mojoj je duši posve tiho gnijezdo;
uvijek toplo,
uvijek mekano,
samo za tebe.

Nisam iznevjerio tvoje ruke;
tvoje gospodske ruke,
niti šapat tvoj.
Nisam iznevjerio ni jednu tvoju izgovorenu riječ,
nisam te se zasitio, zoro moja divna.











Cvijete moj jedini

Pusti ljubav!
O golom se opstanku radi!
O mineralima ću pisati pjesme,
pjevati putovima samotnim. U Kolovratskim Stjenam svoj ću bivak naći.
Pusti sve,
neka voda odnese,
pa voljela me – ne voljela…

Ništa nije više važno na ovakvome svijetu;
na kome silnici iz sirotinje sišu životne sokove,
na kome jaki usmrćuju nejake,
na kome pravda nije važna.
Na ovome svijetu mila ljudi ustrašenih očiju gledaju
u druge ljude.

Pusti ljubav!
Ništa više nije dovoljno sveto.
Nestalo je one naše jeseni,
a i one zime.
Svi dani na ovome svijetu mi liče na proljeće,
kad sam ostao bez tebe.
Ništa meni više nije važno, cvijete moj jedini.





Suton pod V. Kapelom:  Prisustvo Meleka u travi…
 






Zelene doline

Sve je drugačije nego bi trebalo da bude.
Oni koji vole,
pate za onima kojih nema.
Oni koji su voljeni, zaboravljaju one što ih vole.

Cvijeće,
cvijeće  rosno i divno, siječe kosa kad je najljepše.
Izniknuti će, međutim, novi cvjetovi
kad dođe proljeće.

Sunce zalazi i nastane mrak.
Za utjehu, dobar  je i mjesec
i zvijezde tješiti umiju uplakane stvorove.
U zoru divnu doći će vam opet velika korpa svjetlosti i topline.

Samo oni što vole neće vidjeti one koje vole.
Navikavaju se oči na šumsku omaglicu,
na zelena prostranstva i velike doline koje dobro sakrivaju,
tugu.




Sjeverni Velebit: Krasnarska dolina i u njoj selo imena, Krasno




U planini

U Parčevoj Baraci, s neba mag,
složio kamen
u jelov gaj;
ispuni  dolinom leden zrak,
samoće vapaj
i vučji trag.

Prope se rijeka – vode bijele,
pronose  strašnim podzemljem huk,
brdo zaječa ko da progrmlje;
pa snijeg poče,
za valom – val,
za mukom –muk.

Žal se prosuo po njedrima – svud,
ko jata vrana, nestade gaja,
kojega ljubih u suton, hud;
kolaju sjenke na mjesečini
biračko kolo što me opčini,
ja s njima – star
i slijep
i lud!




Kolovratske Stijene, Velika Kapela





Jazavčevoj familiji iz Male Gore

Ne snubite livadom cvjetnom,
ne pohodite mirisnih lijeha!
Mogao bi vam lovac lud,
ili možda s Kolovratskih Stijena – zločesti vuk,
začas pokupiti mlade – ne dao Bog.

Ne izlazite, tamne se sjenke pletu po lugu.
Držite se javorove šume
i staništa starog!
I shvatite: zlu čovjeku malo je i dobar čovjek,
a kamoli jazavčje klupko, slatkoguzi prijatelji moji.
Ne budite odveć razigrani,
odveć lijepi
i ne budite odveć ludi.








Ašk 

Očiju mami prozračan nur,
svjetlosti hir,
ili melek mlad,
zanjiše dodir tisuću zraka
lice se ozari, k'o mjesec na gori;
umjesto  tuge – tihi mir,
umjesto patnje – opija slad. 
  
Očiju mami prozračan nur,
i neće zasuziti zelene zjene,
kroz san Musalla zove daleka…,
a kao da njome koraka tiha,
milosno biće hoda kroz noć;
da spusti dodir
na vjeđe snene.





Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret