ponedjeljak, 2. srpnja 2018.

Noćna muallaka





Muallaka ljekovitoj duni

Sa stanovišta mrava
i rose
i pogleda odozdo,
iz trave,
u te
sa bolovališta lica
i duše,
ne može da mi se spasi biće.

Uvojci zlatni
i smijavice
i spomen što huči hukom davnine
sa milovališta
i bljeska oka
sreća mi dolinom aška prođe,
kao kad magla uz goru mine.










Na Mosalli

Lijepe su staze,
i male
lijepo je drveće po šetalištu  Mosalla
i mostovi na rijeci Rudhaneje Hošk.
Lijepa je meni tvoja malešna ruka što me drži
pokušavajući od vatre spasiti moje biće.

Draga, draga
kako bih mogao da ne volim nebo pod kojem ti dišeš,
kako bih mogao da ne ljubim zemlju po kojoj hodiš?
Kako bih mogao zaboraviti jutro kad mi donese slasne ponude
i vučeš me,
vučeš pokušavajući podići bolesno tijelo.

Kosti razmekšane od silnoga voljenja
zavojima mi previjaš kao Bolesnu Dojčilu
mila,
kako bih mogao zaboraviti Širaz,
široku rijeku Rudhaneje Hošk i divno šetalište Mosallu.













Noćna muallaka

Noći, noći!
Donesi nam nebeske Plejade i pisak ćuka da nas sjeti…
i pokaže nam stanište drage, štono smo ga igrom proslaviti znali,

donesi nam pjesme čedne, štono smo ih ljubavlju zalili
i uzdahom krstili.
Štono smo ih vremenu darovali.



Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret