srijeda, 6. lipnja 2018.

Selam, selam usne male





Čardak stari pored rijeke, zrikavci su pirovali
šaputalo zlatno klasje
njihao ga vjetrić mali. 





U smiraju čudni svati,
sjevernjača mjesec vodi
preko neba – a u vodi, Žutooke zdrijemale; 






zagrli me nježni cvijete,
isprosi me,
poljubi me dok ne svane,
ej dovale! 








Visinama bubanj tuče, vrtio se derviš ludi,
ne može se naslušati alas s rijeke
što provozi lađe male,
za nebeskom vojskom ode…













ona sluša,
srce žudi, oči plamte
i rubini – naušnice njene male ševak daju mjesečini,
u travici zablistali;











Zagrli me nježni cvijete,
poljubi me dok ne svane,
ej dovale!











Ja joj rekoh: „Selam cvijete!“
Ona meni:
„Ej dovale!“,
 ja joj ljubim usne medne
ona roni suze male.











Ja joj mašem ispod vrbe
da ne budim čaplje sretne,
Ona nebu diže ruke…,
ilahije i kaside  šaputala;











pozdravljala nebom svate – selam, selam usne male…,
zagrli me nježni cvijete,
poljubi me dok ne svane…,
ej dovale!
 








Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret