subota, 26. svibnja 2018.

Žuti cvijet


















Sjećaš li se žuti cvijete, 
toplih kiša i mirisnog proljeća;

ja se još sjećam svakoga plavoga dana
i svakoga oblačića što jezdi preko neba, i preko tvojih lijepih očiju što prelazi.

Sjećaš li se žuti cvijete duge iznad široke ravnice
i mladog vodomora koji osamljen o sutonima pišti iznad Bosne...

Sjećaš li se bijega od ljudi,
od ljudi, u naš Harlem;

puno je meni i pogled na tvoje lijepo lice… i sam dodir ruke je previše mojoj opijenoj duši, 
a tvoj poljubac je jak kao smrt.







Gdje gnijezdo svijaš lastavice mala

Gdje gnijezdo svijaš lastavice mala?
Gdje vjetrenjače grle tulipane,
a ćuprije stare brode preko mora …
a ja ne mogu živjeti bez ptica, što sa grane guču
i široke rijeke…
pritisnula šumu suza,
jad i čama,
i naše spomenare sakrivaju jele.

Onu što sanjam i častim svakim dankom,
kraj male kućice što spazih
kako bludi…
i što joj  k'o nekad kad smo sretni bili
sitna pisma pišem
i pokoru ljutu;
ljubit ću kad minem.

Opija me nebo i dodir visine
i vjera u tebe i lanci malih ptica…
i vjeruj mi gospo
zbog tvog lijepog lica,
k'o da sunce žarko planinama ljubi,
svjetlost se stvara u meni tolika.




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret