subota, 26. svibnja 2018.

#Vlaška muallaka


Vitraž posrnulog vojnika

Potpuno  svjestan da više nema nju, on živi.
Da je barem čergar pa da lijepe šarene čerge prije putovanja priteže na  konjske iznošene samare.

Da je barem posrnuli vojnik koji ćuti vrelinu bajuneta u grudima…
ali nije.

On je sanjar razbijenih snova… slijep od njene ljubavi on lijepi divne krhotine u vitraže,
ne bi li je ugledao na oltaru.









#Vlaška muallaka

Budi mi ljubav…
ja nisam divljak, od divlje loze (mada se upliće iskonski  grijeh u noge bose),
ali te ljubim čitavim bićem…pa neka svi lude o sutonima, kad nebo plane;
i neka viču: „More, srami se bre!“

Neka zaćute kad mjesec stigne na Husad cvijete, jedina moja…
i što te ljubim tako tajno kada se podigne iznad Kmurice Danica zvijezda;
i što za tvojim usnama mrem.











Povratak bića

Pronosi li vjetar pahulje prve podno planine,
ili Meleci u haljinama od damasta stazama starim koračaju;

ili se moje vratilo biće da me opčini, između javora i džama ledna…
ljubavi željno, pa se zanosi ljepše od drugih, na moja njedra.

Ako joj šapućem ljubavne riječi… mome cvijetu;
opčinit će me Melečkim čarom (k'o davnih dana što je znalo);

Planut će ljubav k'o luč na žaru… na ognjištima…u kolibama popud đerdana,
ispod  Husada, biće malo.
 










Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret