subota, 26. svibnja 2018.

U behutu


Bješe li ljubav kad mi ponudi medeno šerbe i kiflice u maku, ili bješe grijeh...










Eyes can say lot more than lips…








Putovanje iznad stare džamije

U vrbiku je iskočilo moje srce, da je od čega, već od gledanja njena lica.
Iznad stare džamije smo lebdjeli, da isprobamo kako je na nebu.

Osule se bijahu zvijezde niz njenu tuniku na ljame, haman divnu…
u vrbiku vladao je snijeg i noćna hladnoća.

Mjesec je prišao tako blizu njena lica da san ga mogao smahnuti rukom.
Ljepše od džennetaa igralo je nebo u njenim očima; zvijezde, džamija  i stare  vrbe.

Sebe u njima ne vidjeh ljubavi, ali čemu to,
zar je važno moje siromašno biće pored tolike tvoje ljepote i uzdaha…

umirem ti, umirem ti od ljepote,
šaputale su medne usne ispod šala.









U behutu

Naš Zekilo nagazio je na čini te se više neće da igra…
neće da pjeva, ne ide ni u šumu, ne jede danima — govorila je zabrinuta mama.

Povedoše me putom do daleke kućice da mi stari Imam načini zapis...
da ga nosam u njedrima kad sam budan i kad spavam, i da ne pijem vodu kad sunce padne iza obzora...
U grudima se malo sunce igralo i grijalo me, sve prelijećući iz lijeve strane njedara u desnu donosilo mi sreću u život svake Božje minute.
Ademova jabučica mi se stisnula, ne da hranu uzimati, ne može se više ni gutljaj vode popiti niti progutati pljuvačka.
Zelene zjenice mi se bijahu proširile kao kod naše kobile, a očni kapci bi se rijetko sklopili kao da su zaboravili.

Majka mi je uz put često pipala čelo kako gori, ruke mi u njedra zabrinuto gurala, osluškivala je kako gorim kao vatra i drmusala me da me razbudi…
Ptice su prelijetale iznad nas preko puta, leptiri nas pratili kao da smo lokva vode, rosna trava kvasila je ranjenikova stopala.
U dušu mi je provalila čežnja pa se ne da odagnati. Usne su potkrijući šaputale njeno ime, i imena poljubaca što mi ih ona dade i sve tragove njena milovanja nazivah posebnim imenima.



Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret