subota, 26. svibnja 2018.

The lady who does not speak

Ne plaši mi se pustinjske oluje
i što više nema mene.
Uvijek sam s tobom,
znaj,
tu sam…

A kada pređemo preko velike četverogrbe dine naše oči ugledat će prostrane oaze...
Svi zlodusi ovoga svijeta i onoga nestati će.
Pijesak će dobroćudno grijati tvoja stopala.
Ne sitna zrna u tvoje kose!
Ne pustinjska prašina u tvoje oči!

A vjetar…
vjetar će tek toliko čarlijati da se ne osjećaš samotno na svojoj kamili…
da te podsjeti na moje pjesme.
Kaži nešto cvijete?
Cvijete.

A sunce…
sunce će tek toliko ogrijati da ti tijelo obuzme popodnevni drijemež,
da ti načini divnu sjenku,
za igru…
sjenku tebe i tvoje kamile.
Sjenke će plesati  na pijesku ljubavni tango nezaborava,
harfove slagati pustinjski moj cvijete.

A kad u suton stignemo bliže karavansaraju iz najdubljeg bunara zahvatit ću hladnu vodu...
oči tvoje divne da se na njoj odmore od gledanja,
i ruke tvoje da umiju lik i lice.

Tek toliko trajati će noć uz vatru,
da čujem jedan uzdah,
smiraj tihi u šatoru od svile...
na tvome licu,
duši…

Aman,
 tobe jarabi.
Aman,
divnog li neba…











...a kad te se požele moje oči onda mi dođi.
Što je jedno vrijeme za takvu princezu?
Što je jedna ljubav za takvu princezu
i daljine puste što su…
Neka teče pijesak
a ti priljubi svoju drugu ljubav duši.
Ne misli.
Ne tuguj…
i ne zaboravi  tako lako one što te vole…
Što je velika voda za jednu takvu ljepoticu…
Hodaj za mene vodom!
Hodaj vodom!












A ako ti se učini da te nisam dostojan,
pogledaj nebo zvjezdano.
Nebo-to sam ja…
i vjetar sam što kroz krošnje svira.
Pogledaj travu,
hladan potok u sadu mirisnome…
ptice pogledaj što hodaju šumskim bespućem,
a ne lete nikada,
Melek moj…

Pogledaj mjesečeve čini i sunčevo zlato pogledaj…
prelijeva se moja silna čežnja u tvoje oči aman cvijete.
Pozdravljam te.









Nebom će dugo dugo juriti sitne zvijezde.
Ne nisu,
nisu to zvijezde padalice…
Svi oni prolaze što mi te otimaju na ovome svijetu,
što lažu moju ljubav…

Grca grijeh oproštaja nema...
grijeh,
grijeh.

Svi  prolaze
samo tvoja zvijezda nikada
ne.








U snove mi dolazi tvoje lice,
suza moja niz njega puzi...

U snove mi dolazi bijeli čovjek
da pjesme prestanem pisati moli…

Oprostit ću se od pjesme
oprostiti se od radosti...

Nije moje nebo zvjezdano,
nisu livade cvjetne…

Nisu moje šume divne,
široki  pašnjaci,
divlji konji.

Nije moje uzdisanje
niti  jecanje nije.

Moja je apsolutna tišina,
ništa.













Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret