subota, 26. svibnja 2018.

Svjetlucanje



veliko je sunce
nebo
velike su rijeke
polja
al ja neću da ih imam
meni samo ljubav tvoja

velike su zvijezde
noći
veliki su dani
zime
a ja volim tvoje lice
a ja volim tvoje ime

veliki su mislioci
i sanjari i bubnjari
veliki su gospodari
apostoli
gradinari
velika su zlatna žita
vjetri
kiše
ljeta
zime
a meni su tvoje oči
a meni je tvoje ime

ne uzdiši u sutonu
tvoj me uzdah
u san mami
pa ja ne znam što je rijeka
što je lađa
što lađari

pa ja ne znam kad je
danas
kad je sutra
kad je jučer
sanja duša
dok na dlanu
pjesmu nježnu
srce tuče








Daleko si mi mila
ljubav moja te treba
 vijenac čežnje pletem
 od uzdisaja
 snaga u proljetnoj noći
kopni
tijelo vene
more ti poljubaca šaljem
i selam alejkum

daleko si mi mila
tužne su noći samoće
lagano duša trepti
ko list sa gore
željan očiju tvojih
i poljubaca nježnih
 slušam što more zbori
ne zaboravi me
i selam selam
  السلام عليكم









da mogu
sve bih ti snove darovao draga
one najljepše
što bijahu
a moja bi duša
liječila boli
što boljahu

da mogu
svoje bih ti oči darovao draga
one najbistrije
koje bijahu
sve bih te noći
božje milovao
što bijahu
i što ne bijahu












učini mi se od mladog mjeseca
tvoja lijepa šamija
izvezena zlatnim nitima
protkana suzom
 tvoje oči
ko da mi znake daju
kad zvijezde zgasnuše daleke
učini mi se od mladog mjeseca
tvoja malešna šamija
draga draga

učini mi se
zoveš me na cvjetnim livadama
mašeš zlatnom šamijom
povijaš se na vjetru
širiš ruke
pokazuješ na orlovu stijenu
zoveš me u naše utočište
učini mi se od mladog mjeseca
tvoja malešna šamija
draga draga















sanjala te ljubav druga
iz daljina
nosila ti mali cvjetak
plave boje
šaptala ti pjesmu nježnu
ljubila te
spavala ti na grudima
voljela te

pjevala ti uspavanku
iz davnina
molila se bogu šume
da te voli
dozivala tvoje ime
daljinama
livadama dolinama
srno moja










tebe nema oko srca
tiha čežnja gnijezdo svila
nije jutro osvanulo
to je tuga
poranila

na izvoru bistra voda
pjesmu nježnu žuborila
piju srne i košute
al ne pije moja
mila

ko te voli njega nemaš
sakrila mu jela lice
klikće sokol na visini
pozdravlja te
ljepotice








za ljubav
cijele bih božje noći njegovao
raspjevane bajke
i slao ti ih rijekom
umjesto harfova
nudio bih samo
mirisna  proljeća osmjehu
dalekom

da usniš bar jednom
na dlanovima mojim
niz lice dugo bi se
kotrljala  sreća
zvjezdice bi sjale na uvojcima
nježnim
a korpe od pruća
opletene za te
krišom bih donosio pod prozore
tvoje

pa nek duša sanja
u raju
od cvijeća
pa nek česma ljubav pretače
usnama
pa nek ljudi rano trče
po vrtovima svojim
skandal
noćas skandal
nestalo je cvijeća
jer svi bi šafrani procvjetali samo
pod prozorima tvojim











čardak stari pored rijeke
zrikavci su pirovali
šaputalo zlatno klasje
njihao ga vjetrić mali
u smiraju
čudni svati
sjevernjača mjesec vodi
preko neba
a u vodi
žutooke zadrijemale
zagrli me nježni cvijete
isprosi me
poljubi me dok ne svane
ej dovale

visinama bubanj tuče
vrtio se derviš ludi
ne može se naslušati
alas s rijeke
što provozi lađe male
za nebeskom vojskom ode
ona sluša
srce žudi
oči plamte
i rubini
naušnice njene male
ševak daju mjesečini
u travici zablistali
zagrli me nježni cvijete
poljubi me dok ne svane
ej dovale

ja joj rekoh selam cvijete
ona meni
ej dovale
ja joj ljubim usne medne
ona roni suze male
ja joj mašem ispod vrbe
da ne budim čaplje sretne
ona nebu diže ruke
ilahije i kaside
šaputala
dugo smo se pozdravljali
selam
selam usne male
zagrli me nježni cvijete
poljubi me dok ne svane
ej dovale





Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret