subota, 26. svibnja 2018.

Sve i svja

Sunčana

Sunčan je ovaj bijeli dan i fin,
moje sunce su tvoje oči Sunčana.

Izbrojao sam puno dana siromaštva i odricanja,
moj si mirisni cvijet.

Sve tražeći najljepšu zvijezdu ja te sanjam.
Radujem se svakome danu u kome te umijem voljeti.

Dobrotu u grudima za tebe nosim,
moja i tvoja duša su prijatelji.
x










Primakni se duši


Neka dobrota zavlada, neka traje vječno!
Primakni se duši, zadrhti u njedrima, duboko.

Ispuni moje riznice svojim osmijehom,
a ja ću tvoje srce ispuniti slavujevom pjesmom.

Od tvoga milovanja treperi moje biće.
Od moje pjesme zapjeva i tvoja palača.

Što je bogatstvo spram nježnosti dodira,
što je cvjetna livada spram zanjihane pjesme.

x











U kanjonu

Slušam i gledam silovitu rijeku,
a spram nje, moja je ljubav tek potočić.

Sanjara ubija sjaj tvoga oka
bolje od zvijezda, od bijela dana.

Tvoj šapat mene usreći
kao povjetarac s Lončeve Griže,
kao lepet leptirova krila.

Kunem putove što me odmamiše
u rijetku danu, kad mi dođeš.

x










U dlanovima



Moje se oči odmaraju
gledajući šljivu, hrast.

Moje se ruke odmaraju
sve pritežući teško, i čvrsto.

Moje se lice odmara u dlanovima hladne vode,
a srce u pjesmi slavuja.

Moje grudi drhte u tvojoj blizini,
a duša u tvojoj odsutnosti pati.

Tvoje nebo i moje nebo se…
ljube.


x









 Zaboravim da te nemam


Zaboravim da nisi moja
pa sve ruke pružam da te malo zagrlim.

U silnoj ljubavi
gledam tvoje milo lice.

Zaplamenim niz dušu  
kad ne gledaju drugi ljudi.

Noću kad ostanem sam
dugo razmišljam o nama.

Jesam li ja neuništiv i ima li još mene?
Ja ne znam draga.

x












Mravi

Ja i duša smo zbog mrava
šuplje brdo izbušili
ne bi li im kraći puti
od dvora,
do dvora bili.

Mahalo je tristo mrava
sa malešnim ticalima,
smiješila se sreća duši
smiješio se sreći,
i ja.

A da ne bih tulipane
zalijevao tvoje divne,
a da ne bih mednu rosu
lizao po,
laticama.

Plovi oblak,vjetar piri,
okreću se krila sreće,
ticalima duša maše
kao mravi,
u proljeće.


x












Orao

Gdje se orao nebom važe
i oblak koji  na stado liči,
gdje je uzdrhtali poeta
što u zagrljaju bludi.

Gdje su smijavice nježne sada
i milovanje bezgrešno u travi…
i gdje su ljudi
što kao mravi
prtinu gaze
stazama gorskim.

Gdje je sad naše planinsko vrelo
koje nikada ne presuši,
široki pašnjaci
i malo selo,
zašto se ne primakne samotnoj duši.

Gdje su sada Djevojački puti
i zvona sa Stubica,
i stada bijela…
zašto ne huči planinska rijeka
dok se vraćamo sa sijela.










Dvori  jesenji

Dok vjetra dašak haljinu zlatnu zadiže,
čekam te.
Jesen je svud,
zagrljaju se radujem…
Proljeće sanjam,
k'o zoveš me sa livade procvale…
Al' vjetar ljubav odnese,
u dvore svoje daleke.











Prijateljica noći

Molim te prijateljice noći,
vrati mi moju dragu.
Ukrala si je onemoćaloj duši,
zamotala je u svoje čini…
Onda kad su se prvi glasnici zime tiho spuštali na naša kukuruzišta,
onda kad je vladao autumn.

Grijeh je tvoj veliki ,o prijateljice noći…
Kao ptiče uplašeno, il' leptir nejakih krila podigla se ona tada daljinama.
Pogledaj što si nam uradila kad su pali prvi snjegovi…
U nemoći da se pridignem, sa koljena još svako sunce ispratim na horizontu,
sve gledajući ima li nje.
Treperi duša, a puca jabučica u grlu od čežnje.
Ah,
kad se bjelina s neba spuštala na naša kukuruzišta,
onda je nestalo radosti.
Onda kad je vladao autumn.











Sve i svja


Samoća i starost dva su druga u jednom biću…
Bez samoće starost je izigrana i neprihvatljiva svijetu, 
a biće ugroženo od drugih ljudi...
Bez starosti je samoća,
uglavnom  rijetka pojava.
Nade nema.

Ne naturam se ljepoti…
Moja je novija karma, čista tuga,
čista suza, 
nadžak poezija.
Odnese vrijeme radost kao vjetar maglu uz goru.
Sve mre,
sve i svja.













Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret