subota, 26. svibnja 2018.

Sanjarica


Proročnica


Pogledaj ciganko, rode drevni…
Što kugla kaže od kristala?

Hoće li ona
i hoću li ja…

Ili je zora
ili je žena, il' Melek mlad...

Ili je zraka sunčeva mala pala na čelo, il' mjesec sja,
ili je ljubav zablistala.

Ne govori mi kako je bilo.
Bilo je teško, bila je mora.

Reci mi, rode…
Kako će biti?

Hoće li ona, i hoću li ja, k'o leptir nježno...
Što sudba kaže, što kristal zna?

x









 Putovanje


Povedi me večeras, draga
u zemlju u kojoj ljubav vlada,
u zemlju daleku
zemlju nade.
Zemlju u kojoj se svi ljudi vole.

Ja ću ti pokazati moje planine,
i bijela stada
i katune…
Ja ću ti darovati livade cvjetne
gdje sunce grije
i šiba munja
visoke vrhove,
izvore gorske.

Naša će kočija hoditi polako,
da ne pogazimo po putu mrave,
nježnosti željno i topline
plače nemoćno biće iz trave.
Moja će ljubav
biti s tobom
do kraja puta,
visoko nebu ovo što nosim,
dok ne,
odluta.

x










Danica sa istoka


Mojim nebom prolaziš Danice zvijezdo,
željna milovanja i tepanja.

Čitavu božju noć me ljubiš,
i ljuljaš me do bijela danka.

Divna si Danice sa istoka,
posve plava, i posve sama.

Najljepše stihove brižno ti pišem
da ne ugasneš  zvijezdo moja.

Ja ću te Danice prije svanuća,
da ne oslijepiš, od sunca skriti.

I milovati prije sanka,
zvjezdanu dolamu, i njedra tvoja.

x







Pjesma poputnica

Ja ti  na put odlazim draga ,
ti osamljena ostaješ.

Tako bih te rado ponio sa sobom,
u džepu od kaputa.

Kad te budu tražili,
tražit će po dolinicama, brežuljcima.

Kad te budu tražili,
Tražit će te po cirusima, kumulusima.

A ja ću koračati drumovima dalekim,
sretna tijela, i sretne duše.

A ja ću koračati drumovima dalekim,
vesela oka, vesele pjesme.

x












Mora nesanica


Ti koja se iz tame izvlačiš,
odlazi,
napusti snove moje drage.

Moje je ruke brane,
moje je misli brane,
moje je pjesme brane.

Odlazi Moro nesanico, odlazi,
iza sedam gora,
iza sedam mora i širokih rijeka se izgubi.

Odlazi u samotne klance,
 vječno okovana budi!
Ja ti više ne dam snove moje drage!

U snovima moje drage živi nežna ljubav,
dugačka  proleća,
i kratke snežne zime.

x









Sunčev izlazak

Umalo ne zaboravih tebe,
ah, grijeha li moga draga.

U velikoj preši te zametnuh negdje
sada sam hodam, bez tvoje ljubavi.

Nisu više dani bez tebe isti,
oblak pritišće Lončevu Grižu.

Ipak se radujem svakome sunčevu izlasku,
što me podsjeti da ti postojiš.

x


Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret