subota, 26. svibnja 2018.

Princeze, harfovi i ždrali


Cvijet si
i cvijet je tko te  rodio.
Cvijet tko te volio
i milovao,
i razbludio onaj tko te…

Sa ovoga svijeta cvijeće najljepše od iskona u nepoznato odlazi
miris kroz vrijeme grešnome činu i uspomeni donosi…
Nevinost u pogledu
i u hodu tvoje tunike,
nevinost u danu što mirisan te ljubi.







Govori!
Trešnja si
 ili trešnjine zore  cvijet...
Ptica si
ili s ptičjih livada nježan pjev,
Melečko krilo
ili Meleka samoga let…

Reinkarnacija minuloga bića ti si
dodir ljubavi slijep.
Majka si svih ptica ili bezgrešne ljubavi sestra,
slijepo čedo od uzdaha zalutalo u svijet jednodnevnog leptirova sunca…

Ti,
ti koja si ukras paunovoga krila
i moje nedostojne ljubavi hir.









Ponudiš li mi ples,
ples će se u muziku zaljubiti…
Ponudiš li mi šal od svile,
šal će se oko moga vrata sviti
i nitko ga više neće  odmotati moći,
aman cvijete.

Ponudiš li mi ruke
srce će željno crnogorsku prolijetku zaigrati…
Ponudiš li mi poljupce
U grudima će pjesma tobom propjevati.
Nitko kao ti.




























Viju se
i  japanski  žetvu s tobom slave ždrali,
poskoče kao da se plaše ljepote...
zatim te opet tananu slude,
trešnju u kosi
i tvoje obrve što se rosom pote…

Al' neće japanski  ždrali leta
i neće igre hudi ždrali,
kad padne večer
oni bi da na tebe slete...
i posve ludi
u suton sunca da te obljube,
dok cvrčci sviraju
a žabe ječe u toploj bari od ljepote.









Na cvijetu čudnome rižolika lista
moje divne pjesme zakonačiti kane…

Možeš ih uspavati
privući duši
u bijelu anteriju uljuljane,
ili pod klobukom da se sjate
da ti čitaju misli tajne…

Možeš ih zapaliti da žive vječno
podigni pogled ljepoto moja
nasmiješi mi se 
sjeti se mene dok pijesak teče…

Ili me ispusti da me odnesu vatrene ptice
da mi donesu zaborav gorki
i zime hladne.







Magla si,
Ili po magli tvoje biće traži ljubavi nježnoj para.
Magla si,
ili je od magle marama bajna
i misli duboke što glavom  lete…

Ljubav si sama
ili si samo zalutala
u njene dvore.
Raspleti kose da se popenjem  biću tvome
na cvjetnoj bašči privijaj mehlem
na grudi cvijete.









A kad te pozovu drugi ljudi
Kad ljubav prosjačiti krene…
ti zaboraviti ćeš  šapat duše
otići putovima dalekim…

I zaboravit ćeš poljupce nježne
i moje rime
Tužno japanski ždrali stresaju rosu
na poljima samotnim nekim.

   




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret