subota, 26. svibnja 2018.

Plivanje s vukovima

Već sad mene pola ima,
pola me nema nježni cvijete.
Što će tek biti kad posve zaspim uspomeno moja...
Zar nebo da ne vidim plavo,
zar travu da ne gazim meku,
zar pjesmu da ne pjevam tebi sjetnu.

Želim da shvatiš koliko te jako trebam…
nisam ispao stoka,
čovjek sam koji hrabro kroz život gazi...
Znaj pokušavam biti što bolji
pokušavam biti posve dobar
ali nije lako
u moru ljudi plivati leptir...
ljudi su vuci
ljudi su vuci.

Bilo gdje da si
misli mi tebi lete
možda je grijeh
a možda i nije veliki neki...
Tek pogled da ne zamre,
tek uzdah i uspomene
još duša prede za dane sretne
cvijete daleki.










Ne pitaj mene siromaha
kada tako jako zabogatih,
i koje zime sretne…
Zašto pjesme  maslačkovim  pahuljama  kitim
i rose biserne na trepavicama njišem.
Aman aman,
zašto je moja prosta tunika iznutra zlatnim nitima opšivena
aman aman aman…
izvana nagrđena .

Ja vjerujem samo u Boga
što  ga u njedrima grešan nosam.
Sreću ne dobih
ali je podijelih po putovima dalekim…
Ljubav ponudio,
ah,
 ljubav bio  u drugim svjetovima nekim.
Aman aman,
po nebu  tražim krijesnice malešne
aman aman aman…
oči grešne.







Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret