subota, 26. svibnja 2018.

Oproštaj



Možda sam se zagledao

Nije slatka čokolada, niti saće pune meda;
nije oku mila trava, nit cvijeće, niti zora.

Već su medna tvoja usta, već su medne tvoje riječi
huči čežnja kao rijeka, s nježnih grudi česma liječi.

Možda sam se zagledao u te oči pune čara
porad šare tajnovite što ti igra u zjenama.


x










U snovima kad se javiš

Zar ne vidiš kako se tvoja radost zrcali u mojim očima, minute svake
u svako doba dana i noći za tebe moje biće pita. U snovima i na javi.

Kad te nema blizu, onda  razmišljam o vremenu kad bijaše tu cvjetiću moj
i kako će vrijeme biti kad mi opet dođeš da se radujem.

Pravo vrijeme je tvoje vrijeme,prava sreća je tvoj čarobni osmijeh.
Žvrgolje ptići u duboku gnijezdu, tebe hoće, tebe.

Ispod glasa mi opet kaži moje drugo ime,  samo meni dano.
Ispod moga mira vlada nemir, igrao bih se piljcima u sunčanoj prašini;

eberečke – ebertučke, igrat ću se radosti s tobom kad se pogase sve lampe,
dodirneš me i u snovima mi se javiš. Anđel moj. Prijateljice moja.

x










Šetao sam se po livadi

Šetao sam se po livadi, ne bi li mi lijeka dala;
malo oku,
malo duši,
tri korpice uzdisaja,
na sred srca, za sabaha.

Ali tamo tebe nema, da pričamo priče stare;
sve te tražim oko panja, 
oko tužne vrbe kružim,
kraj Rječine,
kraj lokvanja.


x








Oproštaj

Zar dođe dan da se oprostim od tebe cvijete,
pjesmom sjetnom.
Zar da te zaboraviti veselu požurim, 
od mene bijelim dankom odvojenu;
Zar da se  srma više ne srmi  skrivena u njedrima,
u kutu,
zar da ti srebrenom oputom sreću
po putovima ne vezem snenu. 

x




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret