subota, 26. svibnja 2018.

Njaka duga

Koja pjesma bješe

„Koja je ono pjesma što se srcu privija?“,
„Ah,
Koja bješe!
Belćim sunce...“
To je pjesma ona koja nikada stati neće...
Pjesma mene ne čuje.
Sunce mene ne čuje.

Ali svejedno je…
čuje sunce pjesmu što se srcu privija.












U kanjonu

Zaurlah iz sveg glasa,
Izbezumljen  niz pustaru…
a oči stisnuh,
a usne izvih,
a grlo pustih:
"Voliiiiiiim te i jaaaaaaaaaaaaaaaaaa!"

A stijena vrati jeku:
„ I jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!“














Nanule

Možda moja ljubav ima malešne nanule,
opšivene kunom,
haman divne…

Šteta kune,
priznam svijete…

Nema te kune koja  bi mi zadala toliko boli
koliko je sreće zadano u duši zbog tvojih  stopala...















Daljinama

Voliš li sunce?
Volim sunce…
Voliš li maslačkove pahulje?
Volim maslačkove pahulje…
Voliš li snijeg?
Volim snijeg…
Voliš li mjesečinu?
Volim mjesečinu…
Voliš li jesen koja je voljela nas?
Volim jesen koja je voljela nas…










Zlato

Kose zlato?
Ne.
Oči zlato?
Ne.
Usne zlato,
ruke zlato…
ne i ne.

Duša zlato,
uzdah zlato,
tuga zlato.
Milovanje...
Zlato moje.








Njaka duga


Pokrila me njaka duga
hoće tijelo da mi smori…
Obuze me njaka druga?
Belćim tuga.
Valah jeste srcu pruga,
oku draga
divna  Buga…

Pokrila me,
hoće tijelo da mi smori.








Pa tko traži…

Tražiš nešto?
Pa tko traži!
Nije meni do nečega
nije meni do ničega
malo treba mojoj duši…

Pjesma sjetna,
priča sretna…

Mehlem duši njedra njena
nije meni do ničega…
pa tko traži…
dosta mi je što uzdišem,
gledam,
pišem.

Puste sreće puna vreća.







Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret