subota, 26. svibnja 2018.

Ne putujem


Nebeski ringišpil

Raznosi vjetar maslačkovu djecu
pa prestrašeni vrište dok plove gorom
zaustavili se da odahnu na široku listu repuha starog,
a onda ih nebo opet pozove
iz trave odbjeglu djecu svoju…
pa opet suncu bliže lahor podiže nevinost bijelu.

Taman kad svi krenuše mašući sa malih prozora  začuđenim uhaladžama,
jedan se neposlušan spuštati  na rascvjetalu bazgu kani
pade nespretno  potrbuške zamišljenome puhu na brkove,
pa puh poškakljana nosa jako kihnu…

Zbog puhova kiha opet se podiže zemaljska nježnost  prema nebu za svojom braćom,
sve se vrteći
kao ringišpil veličanstveni…
pjevajući ode daljinama
prosipati ljepotu.

Ponesi i mene nebeski ringišpile visinama,
spusti me u samotne  klance gdje sunčeva zraka kratko blješti u kapljici rose,
gdje je mjesečeva ljepota kratkoga vijeka
i čijim nebom brzo minu zvjezdani đerdani
prije nego što ih izbroje samotne oči.









Ne putujem

Eto baš sam lud.
Zašto da po putovima tražim tebe?
Konačišta po zemljama skupim i dalekim da obilazim…
Prepirke sa ljudima čudnim,
dobrim
i zlim.
Razgovor sa pticama jezikom ptičjim čemu
i vjeveričjim jezikom s vjevericama čemu…

Zašto da plivam široke rijeke?
Molim se Bogu u tananim bogomoljama,
nebesa neka druga da skeniram noću iz trave…
Zašto da za tebe pitam ždrale?
Zašto da za tebe pitam mrave
i pogaču veliku iz izatkane torbe da načinjem,
vodu poputnicu iz bardaka da ispijem
čemu…

Čemu sve to kad si u meni?
Kud god pošao
 ili ne pošao
tu si,
kud molio
ili psovao tu si,
kud kumio
ili derviške plesove smišljao…
kud za tvoje obrvice okitio harfove divne,
tu si…

Tu si,
tu si.
U sebi te uvijek nosim…
Ne putujem,
ne putujem nikud.









Pola me voliš pola ne


 Znam da voliš moju dušu
ali moje tijelo više ne…
Znam da voliš moje oči
ali usne kao da ne voliš
njedra  mi voliš
moje daljine kao da ne voliš
a moje pjesme voliš divne,
zar ne.

Pola me voliš
pola me ne voliš draga…
Ako me voliš voli i moje sirotane ( lajave usne  i  tihi glas).
Zavoli moje šume i pašnjake široke
moje divlje konje
ježeve  plahovite
i puhove kitnjastih repova što s grane granu skaču za puna mjeseca poput malešnih avetinjaka…
Moje pupavce divne
i moje snjegove visoke zavoli bez zadrške,
svu moju raju.











Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret