subota, 26. svibnja 2018.

Ne ljubiš me cvijete

Rijetki ljeljeni

Mada slijepi
nađoše se jednom u ljetnome sutonu ljeljeni.

On božanstvenih trokrakih krila (i još božanstvenijih rogova),
a ona spremna za još,

milovala je princezu svaka vlat trave,
kora je hrastova posvud mirisala.

Ne sluteći zamku otvoriše željezna krila
i razvukoše nježno okrilje ispod pasa…

licem o lice,
njedrima o njedra te ljetne večeri,

zaječa od čežnje šuma cijela
kad se dodirnuše uzavrelih ticala u polumraku.









Blješti oko
 

Još te njišem u toplom kaputu
kao kad smo se šetali kraj rijeke…
nisu znale zagrljene sjene
da će srce tući u behutu,
da će vjeđe sakrivati zjene
od suzica, puška ih ubila.

Blješti oko kroz prostor i vrijeme
k'o da me je pogledalo jučer,
uhvatilo  bagreme i ruže
ne bi li se suton smilovao…
da mi oči ne oslijepi čarom
da mi grudi čežnja ne pohara.







Šamija
       

Učini mi se od mladoga mjeseca
tvoja lijepa šamija,
izvezena zlatnim nitima
protkana suzom...
tvoje oči
kao da mi znake daju
kad zvijezde zgasnuše daleke,
učini mi se od mladoga mjeseca
tvoja malešna šamija,
draga, draga.

Učini mi se
zoveš me na cvjetnim livadama,
mašeš zlatnom šamijom.
Povijaš se na vjetru,
širiš ruke,
pokazuješ na orlovu stijenu,
zoveš me u naše utočište.
Učini mi se od mladoga mjeseca
tvoja malešna šamija,
draga, draga.







Ne ljubiš me cvijete

Ne ljubiš me cvijete, tvoje smijavice drugom šešur nose i pamet pomute…
al' ne traži vatru  ispod  koporana
gdje mu srce tuče kao davnih dana
u ludog poete.

Ne traži mu oči da zacakle čarom,
ne traži mu suze kao davnih dana što si naći znala…
on vremena nema zaplakati žarom niti ima dara 
obnoć šaputati svjetovima bajnim, kad se zvijezde jave.





Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret