subota, 26. svibnja 2018.

Najdraža zvijezda


Najdraža zvijezda

Od ranih jutara tužniji su samo sutoni
u kojima se prisjetim njenog lijepog lica,

sreća više nije pratilja moje duše,
otišla je u dalekim dvorima konačiti.

Ne bunim se što njenih očiju više ne gledam,
samo ne mogu preboljeti smijavice.

Nije duša veliki oblak, i moćni;
tek povjetarac je, uzdah njen, ili bljesak oka.

Od sedam dana je najgori onaj
u kome ona više ne prolazi sokakom;

od svih noći ona je najtužnija
u kojoj ona ne šapuće mome biću;

od svih sjajnih nebeskih tijela
meni je najdraža zvijezda Irem.

Ne mogu da se nadišem njenog mirisa;
ah, svenuh od tuge za mojom dragom.











Rajske biljege

Što bijah sretan!
Svi moji dani bijahu
plavi
i puno snova su bijele noći u dvoru mome izatkale;
a u tim snovima ti se privijaš
kao s jeseni, kad zastudi,
dok stari imam jaciju moli,
pjevaju nebeske ptice,
pa male.

Od silne ljubavi posve oslijepih
u vrbiku  pokraj široke rijeke,
u toj sljepoći napipah smijavice, 
k'o dvije biljege iz Raja.

Ah,
ne ubijte nas tako jako,
noći bez nje su hladne
i duge
a svi su naši dani čežnje
i dani uzdisaja.










U Dulibi

Mišljah da si na istočnoj strani neba,
pa cjelivah prve sunčeve zrake što dođoše
i zaparaše hladno jutro nad Dulibom

ali ti si mi možda na zapadu,
pa propustih suzicu
gledajući prema visokom Bitoraju.

Zaklikta orao nad jelama, razliježe se glas šumskom tišinom.
Ja mišljah prolomiše se nebesa
i da mi ruke pružaš mišljah, da me podigneš kroz pukotinu;

kad jutros popih gutljaj vode na Gospojinu Vrelu
i skvasih lice za molitvu i oprost grijeha,
to bješe.











Leila

Ona je moja cvjetna livada, moj vrt pun ruža.
Njeno je lice moja vječna pjesma.

Kad se sjetim njenog milovanja,
Svjetlost ispuni moju dušu.

Ona je moja zora, moje mirisno biće, moje bijelo janje.
Od njenog lica ljepši je samo njen šapat.




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret