subota, 26. svibnja 2018.

Na šiljtetu


Oblak

Plovi oblak nebom plavim
odnese ga lahor gorom
sve se skiće
dok se smrači
a oko ga željno gleda…

Ne grlim ga,
ne ljubim ga,
ne vodim ga domu svome ispod ruke da svi vide…

Al' mi puno
puno znači.









Sunce

Daleko si
baš koliko jedna noćca traje tamna…
Tebe nema da mi sineš
ali se duša ne odriče tvoga sjaja…
nit' topline…

Možda nikad stići neće
divni  zraci oku mome,
ali ti srce pjesmu pjeva
da dolaziš puno ljeta…

Zlatokoso oku mome,
koje plamti od miline.












Zvijezde

Tako male
a tako prosute…
Kao da vas je Svevišnji baš meni ponio za uzdarje
pa iz džepa pogubio stazom divnom
kud Bogovi vječno hode…

Tako male
tako same…
oku igra
duši hrana
biću nada.

Kud odoste…

Dal' ste stvarno zvijezde moćne
ili ste moja draga nježna.









Šuma

Ti misliš šumo da si šuma,
ali ti nisi…
Ti si začaranih ljepotica promenada…
pa sve gledam koje stablo da prigrlim.

Možda lipe,
jele,
hrasta…
ili javora
da se primim.









Na sajmu

Vrti  se,
vrti stari ringišpile…
Možda sam se vrtio,
možda se vrtim
ili ću se vrtjeti  jednom i ja…

Možda će ti vrijeme teći
dugo,
dugo…
ali proći nikad neće.

Ah,
ja već vrištim na tabutu…
oči plamte,
usne mole,
a duša se njenoj nada.


















Na šiljtetu

Hafiz misli da nije Hafiz,
i svi misle da nije Hafiz…

A kako onda plovi visinom,
a kako onda plovi daljinom,
i kako onda ima to što nema na šiljtetu Hafiz sneni…

Od kud draga kad je krije
od kud sreća kad se mrije
od kud onda pjesma divna hrli gorom
ako biće Hafiz nije.






























Molitva

Ne daj mi ništa Bože,
niti te molim…
Uzmi što hoćeš
i uzmi kad hoćeš…
i tako si me u nemilost bacio.

Daj mi samo da sačuvam uspomenu,
ne uzimaj...



















Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret