subota, 26. svibnja 2018.

Melečki zapisi


Ne pjevaj mi noćas o njoj

Sunce po putovima k'o mrave prži druge ljude,
u mojim grudima Sunčana vlada stud.

Nema više pravoga cvijeta,
nestale su prave pjesme,
ptice ,
vode.

Nisu više zvijezde iste Sunčana,
ne pale Cigani nebom vatre,
tek biseri caruju nebom,
hladni
i meni nedostižni,

guslara radosnoga gledam, čovjeka toga sretna
i prosta.
zaturio glavu ka nebu,
razvukao strunu o strunu,

ne pjevaj mi noćas o Omeru i njoj,
puknut će srce moje.
Oči će od tuge pobijeliti,
noge nemoćno klonuti

Sunce po putovima k'o mrave prži druge ljude,
u mojim grudima vlada stud.











Melečki zapisi
          

Nepoznati dan i datum

Bješe li  ljubav kad  mi ponudi medeno šerbe
i kiflice u maku… ili bješe grijeh?
I tiše nego cvijeće spava,
šapuću pod svilom njedra u mraku.                                                            

Bješe li pjesma kad te zazvah:
„ Umorna li si?“  iz daleka…
bježimo zvijezdama  radi spasa…
zavodi li me Žena ili rijeka…
il' molim Boga ispod glasa
 da me poštedi ljubavnog  grijeha,

 Neka oprosti starome Piru
što ti ugledah divno lice;
i što ti poljubih smijavice
kad Imam s munare učiti stade,
i što mi ne daju mrijeti u miru.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         














Ponedjeljak

Miris bagrema pritisnuo mahalu.
Rano je jutro.
Poljari u polje hitaju, Božji glasnici bogomoljama hode…
dimnjačari dimnjacima,
vodomori rijeci.
Samo tebe nema da hodiš putem cvjete,
cvjete.








Utorak

Digla se velika duga s manje rijeke na veću.
Pola svijeta belćim pritisnula,
ispod duge prolaze Meleci,
a kroz dugu lete golubovi;

vatra mi u grudima plamti i njeka jaka sila pritisla koljena pa jedva koračam,
zglobovi su odavno onemoćali,

stežem mantil do zadnje rupice,
možda me Meleci ne prepoznaju jer misle da sam duh.
U mojoj glavi žive samo mala bića;
leptiri,
mravi,
uhaladže.

Radi kuraža tiho mrmljam šund pjesme:
"Ujutro ćeš s taksistima kući, i s damama sumnjiva morala...",
"Kazuj krčmo Džerimo, Džerimo..."









Srijeda

Konačno izlaziš na meraju.
U kog sam se samo zaljubio... tako si nejaka draga.
Koraka tihoga hodiš i mirišeš na bagremov suton.
Oči su ti otvorene ispod plave marame.
Zamirisa me, opi me, rani me tolika toplina.
Kosti mi dršću u zglobovima kao da će se desiti nešto nebesko dok me ljubiš.
Dok me ljubiš i miluješ me draga.







Četvrtak

Ovo nije onaj četvrtak, ovo je neki drugi četvrtak.
Snijeg pada u slapovima i pritišće mi dušu.

Tuniku i sve kaiše već treći put bušim da haljine s mene ne slijeću.
Toliko te volim i toliko za nas strepim sluteći tugu
dok ti bezbrižno hvataš nebeske glasnike.
Pokrivena pahuljama sva si mi šarena ljubavi.
Da mi je znati kako izgleda umiranje.









Petak
(sveti dan)


Mjesec je posta, ne pitam te postiš li ti.
Meni se čini da ne postiš.
Ja postim iako to od mene ne očekuju,
ja svake noći molim Boga moga i tvoga,
jednoga jedinog Boga za pomoć.
Ne bi li mi Bog pomogao da ne svenem od tuge.
Ne bi li mi suđena bila moj cvijete,
moj cvijete.









Subota

Odlučili smo, bježimo u Harlem!                                                                                                                                                                                                                                
Ljudi pričaju da se u Harlemu tako divno ljubi.
Naš Harlem je malo veća kasaba.                            
Koračamo po Harlemskoj tvrđavi i drhtimo od ljubavi.    
Hraniš me iz svoje ruke.
Ljubav mi brani da žvaćem i gutam, ne mogu ni da pričam.
Možda sam ja mrtvac koji se za tebe drži, živote proveo davno,
pa kad dopadoh tolike tvoje ljepote i nježnosti, ja se opet rađam,
ili možda opet mlad mrem,


ljubav će nas ispatiti,

ljubav ćemo pronijeti,
ljubav će nas ubiti…
samo je nećemo nikad voditi.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       











Nedjelja
(sveti dan)

 U vrbiku na osami slavimo našu ljubav.
Vrbe savile grane kao da nas žele skriti od zlih očiju,
ali  su zamke za nejač svuda već postavljene,

tvoja duša već je preselila meni i tješi moju.
Ova moja nesretnica se skanjuje, plače i kmeči kao nejako janje kad dopadne velikih muka ispod noža.
Dvije smijavice gledam, milujem i ljubim.
Koliko je velika dobrota u tvojoj duši,
u tvojim očima
i toplina ispod tvoje zelene dolame na ljame.

(iz dnevnika nepoznatog pjesnika, sve sličnosti sa bilo čime su baš slučajne)






Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret