subota, 26. svibnja 2018.

Lončeva griža


Bitka na Lončevoj Griži

Tisuću ljeta evo minu
Od kako rana peče ljuta
Ne svira frula
Rog ne zove
Ne cvjeta ljubica pokraj puta.

U zemlji našoj mira nema
Od kad se tamna nadvila sjena
Zavlada Grižom Vahorda stara
I njena vojska bijelih zjena.

U davno vrijeme
Ljubavnih čula
Lončevom Grižom su zvonila zvona
I svakog proljeća se kitila žita
I kamen sivi
I Kavadori-ti momci divni
Što kamen vade
Ljubljahu svoje djevojke snene
Po suncu zlatnom
I mjesečini…

„ Kavadori su judi ki va kave kavaju kamik za kjesari. Za to njin rabi fanj oruda: minarski svedar, macola, žlica za minu očistit, kardagur, kunjera, pralica i kavadorska pila. Dobar kavador je oništi ki ćuti kamik i zna koliko i kade zasećškrpelon, zabit kunjeru, al storit škuju za minu, kako bi dobili kamik velik koliko mu rabi „

Tisuću ljeta evo minu
Od kad nestade čekića zvon
Od kad odoše u tuđinu
Sinovi
Oci
Bake i dedi
Od kad sanjaju Lončevu Grižu u tuđoj zemlji
Iza Rječine vode ledne…

Iz tri će pravca krenuti vojska
Na Vohord mrski
Lončevu Grižu da oslobode
I da se vrate u svoja sela
Preko vode
Kamenu rodnom
Koji ih zove.


Kad je Danica ostala sama
Kao princeza da nebom šeće
Grobnički mačak se uza bedeme penje
Na dvorac mrski
Uz jambor (jarbol) viti
Zastavu baci sa Vohorda
Sa tri lubanje okićenu
Pa se sve smiri
Šuma i stijenje
I duh u trski.

Po istom putu
Uz isti bedem
Uz istu muku
Za mačkom Goranski puhovi hode
Na kule vite
Spretno se penju u tišini
Konope debele zubima grizu
Što vrata drže
Dok karga puče
Padoše grede preko potoka
Tresak i vika
A preko mosta se sjuriše ljuti
Grobnički dondolaši
Sa istoka.

Lupaju bubnjevi
Dušmanin dršće
A Grobničani kostima mašu
A preko glave im ovnujska runa
A oko struka klepeću zvona
A u rukam im lubanje stare
Tigrovi sabljasti na Vohorde reže…

Bježe Vohordi bezglavo jure
Bitka se kroz šumu vodi ljuta
Al drugi zvončari u bitku kreću
Preko Halubja sa sjevera
Sa toljagama
Sa drljačama
Sa kerkačama
Po dušmanima
A zvona zvone
Halal vam vjera.

Uputila se crna vojska
Prema Kvarneru
I Učki gori
Kastavski zvončari na zapadu
Čekaju spremni Kavadori
Vohorde bacaju u duboke bunare (u šterne pune vode)
Pa zaključaše poklopce teške
Na trgovima proglas se čita
Ko pusti Vohorda da utekne
Taj je izdajnik
Taj je sramota…

Bitka na Lončevoj Griži trajala je jedan ljetni dan (do podne i po podne). Mrski dvorac Vohord je srušen do temelja. Zla kraljica pobjegla je s princezom na daleki sjever.

Ostala je Lončeva Griža
I Kavadori što kamen vade
Što pjesme pišu
I ostala je ljubav silna
Imena sela još su ista
Ljubavi puna:
Skvažići
Tibjaši
Jeberini
Pećinćići
Ljubavćići
I bunari stari u kojima se noću glasovi čuju
Još se drže
U noćne sate
Htjeli bi vani iz vode hladne
Vohordi strašni da  se vrate
Ali ne mogu
Ali ne smiju…

A svake zime se u Halubju
Iznova oglase Zvona stara
I zvončari kako kroz Lončevu Grižu zvone
A rog pastirski
Proljeće vabi
A straši zimu
Čuvaju svoju domovinu
Kastavski
Grobnički
I Halubajski zvončari









Neka druga bića

Jednim je bićima suđeno da lako zaborave,
druga bića to ne mogu.
Kao pčela opijena mirisom prvoga cvijeta, tako i biće širi ruke,
Čeka uporno svoju ljubav i divi se nebu.

Nebo je obdan plavo,
obnoć okićeno kao najljepša nevjesta blješti
u svojoj prelijepoj bisernoj haljini .

Nebo je raj za nebeske duše koje zaboraviti nisu mogle,
pa sad sretne dočekuju izlaske sunca
ne znajući koliko su jako umjesto toga sunca
oni nekada ljubili
neka druga bića.





Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret