subota, 26. svibnja 2018.

Ljubavna


Plašim se tišine

Moja je ljubav tako mala,
nedostojna je tebe draga.

Što je sunčani dan spram tvojih očiju,
što miris lavande spram tvojih grudi.

Kako se uhvatiti u zvjezdano kolo,
što je mjesec spram tvoga veselog lica.

Kako se osloniti o leptirovo krilo,
ljubi te onaj koji kasni putom.

Ljubi te onaj koji se ne plaši svoje samoće.
Plaši se tek, tvoje tišine.

Moja je ljubav tako sama
da se u travici plaši mrava.


x











Kad čujem tvoj glas

Sjaj iskre iz tvoga oka podsjeća me na naše ognjište i sretne dane.
Kad tvoje usne govore,
ja čujem samo grlicu divnu kako grče na grani staroga hrasta
Od silne ushićenosti ja ne razumijem riječi koje izgovaraš,
već mislim potok teče.

Kad svojim rukama mene takneš ja se previjam,
pa nestanem, pa se vratim...
Silna sreća i toplina mi se po duši razlije,
pa  mislim jadan da ću opet umrijeti.
x









Pogledaj, a rekla si da ljubavi za mene nema.
I da tebe nema više,
i da je sve grijeh
A kako ću sklopiti oči,
reci,
i kako prazne ruke,
bez tebe ?

I što ne zaboravljam tebe, mnogi misle da ludo sam,
ludo  biće.
I što te ljubim,
i pamtim miris,
i što od ljubavi mrem.











Spavačica

Ja bih očima tvojim primakao,
najljepše boje
i tvojoj duši darovao stihove koje srce znade.
Ja bih zagrljajem proslavio sretne sate,
što teku uz tebe moja draga,
dok mirno snuješ.

Slegla se mora nesanica poljem ravnim,
svila se plavičasta omaglica putom
i sanka očima nije.
A ja te liječiti kanim cvijete moj plavi, od more snene
šaputanjem  od sutona pa sve do zore
i milovanjem.

x













Pjesma divna

Zove li se to ljubav tvoja
ili srce samo tuče u kutu,
ili duša šapuće pjesmu divnu
poput snijega što tiho pada.

Zove li se to čežnja moja
ili srce tuče na tvome dlanu,
tisuću puta u minutu
kao djetlić šareni u sunčanome danu.


 x









Neznanka

Ako ota žena ne može biti njegova velika ljubav,
možda mu nešto drugo može biti.
Možda mu može biti jedna nebeska zvijezda,
računao je, svakako.

Možda mu ota žena može biti široka rijeka,
ili barem malešni potočić…
Možda mu može biti oblak ili kapljica kiše,
ali naka mu nešto svakako bude.

Ako će mu biti nebeska zvijezda,
neka onda vječno sja.

Ako će mu biti široka rijeka neka bude blagorodna.
Neka ne donosi poplave po kukuruzištima,
neka ne odnosi mlada žita u bujicama.

Ako će mu biti malešni potočić,
neka ne šapuće o sutonima,
za iste groše kao i vjetar,
kao i mjesečina.

Ako mu kani biti oblak neka ga sakrije ota žena u svoju košulju
neka mu priča dugačke priče o starim narodima,
o čudnim pticama,
o zmajevima ljutitim

Ako će mu biti kišna kapljica neka više ne pada niz njegovo lice.
Kišne kapljice mu donose nemir u duši,
u tišini je prebirao.

x






Zarad ljubavi i ljepote ne odrekoh se nje.
Kako mladi mjesec koji luta iznad polja proklinjati?
Pogaziti zlatnu sun
čevu zraku zato što je pala na drugi cvijet.
Kako sitan potok i odnijeti svojoj ku
ći?
Potok je sva
čiji.
Nebo je sva
čije.
Sunce je sva
čije.
Grcaju
ći u nemoći,
zarad neba i Vla
šića što visinom hode,
ne mogoh se odre
ći nje.
x









Duša djevojačka

Nedostojan tebe i sav prožet slabotinjom,
tražio sam osunčane osmijehe niz tvoju livadu.

Veći junak već je bio pokopao sirotana,
zagrnut božjom pelerinom ljubljaše tebe.

Gledao je tvoje lice – čudio se,
čemu stihovi kod tolike ljepote.

A ti si šaputala naše zvjezdane ilahije tuđinskome licu,
onda kada je vladala jesen.

Slatki smiješak mu poklanjaš, srce mi se miljem u grudima rastalilo,
onda kada su niz lice lile kiše.

Gledajući tvoje čeko, koliko te volim, jezik mi zanijemio, disanje stalo.
U ušima mi šumi široka rijeka, a djevojačko ludilo se privilo duši.

Znoji se moje čelo, pritegoh tuniku na posljednju rupicu,
oči si posve blistale sljepoćom.

Dršćem kao prut i sve se čudim uz tarabe, što još nema Mikaela,
mrem iščekujući krilate vitezove, da me ponesu, daljinama.
x








Ne šapući

Ne mami me ljepotom, moja Sapfo, ni dobrotom,
nemoj.
Ne šapući licu mome riječi divne.
Zaboravio,
zaboravio vilo moja.

Prije nego ti oči bljesnu čarom
upitaj ključare,
hoće li nam srca izdržati moći.
x









Grijeha li moga

Tuče srce pustarom,
grijeh li je pogledati list koji pada…
Ali gle,
zadnji put veze zrakom finese divne.
Kratko zatitraše boje,
oči ugledaše,
potom sve mre.

Kako naučiti biti drugačiji?
Kako ne ljubiti sve što sad jeste,
sve što nekad bješe, kako li Bože?

Grijeha li moga velikog, ljepote li u očima zamrle,
divne;
tuge li moje u duši,
sjećanja li moga davnoga,
nade li moje usahle…

Uzdaha mi njenog darujte dah.
Što je žena zaljubila, žena razljubiti ne može.
Što je ruka takla, usna zaboraviti ne može…što je oko vidjelo,
grijeha li,
grijeha li moga …








Pogledaj me moja  Σαπφώ

Ti bi da ti napišem čaroban stih, Sapfo moja.
Da bude tajan – najtajniji, da bude divan – najdivniji.

Mnogo je valova o puste hridi udarilo
od kada tebe na Lezbosu nema.

Ogrni božansku pelerinu i daruj  mene  sunčevim zalaskom,
a ja ću tebe pjesmom ljubavnom.

Dodirni me perom paunovim
a ja ću tebe krilom galeba.

Pogledaj me očima meleka,
a ja ću tebe smirnom okititi.

Vjeruj u mene, Sapfo moja,
ne kane kao ni tvoje pjesme…moje oči umirati.
x










Ljubavna

Donosiš li mi radost nemirnom biću,
kao kad snježi o sutonima.
Vlaže li noćas od tuge moje oči...
ili od sreće što nas ima.
x




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret