subota, 26. svibnja 2018.

Ljubav u plavo












Jorgovan

Ti ne voliš mene, Jorgovane,
ti ne ljubiš moga oka sjaj,
za drugog  su smijavice divne,    
meni osta samo pjesma,
čama…
i da noću prebirem po nebu
tražeći te tamo gdje se smije.

Ti ne voliš mene, Jorgovane,
uzaludno mirišem u maju,
uzalud ti nudim ilahije,
i harfove tugom opšivene.
Neka ti je prosto moje biće;
oči slijepe,
polomljena krila,
oronula…
kao davni zmaj.

x



 






















Moj plavi cvijet

Ti si moja Sapfo,
moja legenda i moja sadašnjost.
Ti si moj narod i moja zakletva, moja domovina mila.
Tvoje je lice meni ljepše od sjajnoga sunca,
tvoje smijavice ljepše od mjesečine.
Tvoje grudi moja su velika zagonetka,
tvoje biće me mami sebi, a život me od tebe tjera…

Ipak si ti moja zakletva,
moja pjesma,
moja nježnost,
moja Amalka.
U danima koji slijede, 
molim se Bogu za tvoju sreću.
Ti si moj plavi cvijet.
Ti si moja mila livada.
x








Ljubav u rastegljaju ruku

Kaži mi, kaži mi u brojevima…
koliko su od jedan do sto slatke tvoje usne?

Kaži mi u rastegljaju ruku,
koliko bi me mogla zavoljeti, da bijah tvoja ljubav?

Kaži mi u raskoraku nogu…
kaži koliko vrijedi tvoja čežnja?

Kaži mi u šapatu pjesme, u mirisu proljeća mi kaži;
koliko me želiš?











U meni jesen je...












Trilogija

Hajka, osveta i pogledi poprijeko pratili su ga sve vrijeme časnoga posta. Za svako milovanje upućeno njoj dobio je veliku kaznu i progon od drugih ljudi. Hodao je po tuđim gradovima i planinama tražeći je, mada je znao da ona tu nije. Nastupilo je vrijeme njegove dugačke tuge.

Kad je nestalo njega, ona je ostala posve sama. Prijetili su joj govoreći da će ostati bez svoga života. Za svaki uzdah upućen njemu dobila je ciglu u glavu, za svaki zagrljaj uže oko vrata. Razularena svjetina tražila je nevine žrtve za svoje pogane strasti.

Nakon što su uništili ljubavnike, ljudi su se okrenuli jedni protiv drugih. Palili su žitna polja  i kuće, sjekli voćnjake i rušili čardake. Ljudi su i ljudska ljubav nestajali u oblacima i tmini. Kao vuci su pravili sačekuše jedni drugima, kao mrmci su pokušavali istrijebiti svoju vrstu, nazvavši je drugom vrstom.








Zlatne daire











Utjeha

Gledajući jata drugih ptica kako lete plavičastim prozračnim velom,
on se sjećao svoga jata.
Gledajući ptice kako savijaju gnijezda o proljeću,
sjetio se svoga maloga gnijezda.
Njegov let bio je samo tužan pokušaj, paperje je nestalo, čvrsta pera poispadala, raščupana po blatnjavim putovima. Svaki put je iznova to bilo tužno mahanje golim skršenim rukama,
 pogled u daljinu za drugim pticama.
Ostala mu je samo pjesma, da ga tješi.







                                                                  
Sjeti se moje pjesme...








Zagonetka

Nikada njemu  nije bilo jasno;
zašto mu to svagdar zadrhte koljena  i pri najmanjem poljupcu?
Čak i u čelo!

Može usne dodirnuti i roj pčela,
 zlaćano kolovoško sunce,
 ili samoga pakla vrata…
njegova koljena  ne zadrhte tako lako.
Samo u poljupcima se drhti.











Ciganska ćuprija...








Suzica

Malešna suzo, 
protkana pjesmom,
tako mi puno suzice značiš.
Tvoj trag osjetim,
dok nadolaziš;
svjetlošćudivnom suzice zračiš.

Tvoje je biće iskra života,
svjetluca niz lice
dok se mračiš…
dvije su smijavice rajska ljepota, 
što ih natapaš,
dok se svlačiš.













Iguman i mjesečina...

















U Širazu...
















Ćuk...















Lokvarica...

















Mjesečev prognanik...













Ne plaši mi se...

Sve ono što je čovjeku podario Bog ,
u mojim grudima  njišem.

Ne plaši se ničega što je ljudsko,
niti što je Božje.

Neće moje biće iznevjeriti tebe draga.
Ljubav bez dodira.

Previše je sreće  nahrupilo odjedanput u moje grudi,
i pjesme u moje isprepadano biće.







Hram ljubavi

Sve da se tamo i vole ljudi,
od cvijeta do svijeta…sve da se livadama ljube,
moja duša neće dočekati koševinu bez tvoje.

Sve i da šapuću neki drugi ljudi putom, da se i ljube…
sve i da šapuću,
tvoga šapata moje biće čuti ne može.

Sve i da se zagrle putom sretni ljudi…
i da zadrhte,
tvoga drhtaja neće razabrati moja njedra.

Sve i da uzdišu,  da zaječe od ljubavi neki drugi ljudi,
stojeći sretni ispod kišobrana, ja uzdisati neću. 
Bez tvojih njedara je moje uzdisanje nalik jecaju…

Ne gradi to ljubav divni hram u njedrima,
ruši se od tuge za tobom.












Ljubav u plavo

Moja je pjesma tako nejaka,
i tako mala.
Moja je suza tako sitna,
i malo slana.

Moja je nada tako velika,
a tako sama…moja je,
moja je ljubav tako daleka,
i tako plava.

Neka mi ne osvane proljetna zora, bez njenog osmijeha
i pjeva ptica,
neka mi lice pokrije rosa
i plavičasta omaglica.








Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret