subota, 26. svibnja 2018.

Jesenji veo


Što učinih sa mojom dušom,
pa trepti kao papratka na vjetru.

Evo se zamatam u svilenu čahuru,
čekajući tvoj dolazak.

Pokrivam se velom jesenjim,
da me ne pročitaju drugi ljudi.

Sakriti ljubav od uništenja,
darovati je nenačetu vječnosti…

Ili planuti sretan u tvome zagrljaju …
Pitam se sad.

x








Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

U sutonu

  Cosmos bipinnatus   Ljepšega cvijeta ne vidje ljudsko oko; crvene, bijele, lila – ili plave… I zanjihala mi se u zagrljaju, na vjetru blag...