subota, 26. svibnja 2018.

Humske čobanice


Humske čobanice

Sjećate li se mene moje lijepe Humke
i zelenih očiju i stihova vama napisanih,

sjedile bi u Humskom Katunu
oslonjene na starinski stećak stradaloga kopljanika
i slušale pjesme.
Mirisale ste mi tada na bijelo stado, na Zelengoru  i tornjake;
pršte od zdravlja na pašnjaku dvije zaigrane fitmije, 
skvašene mednom rosom,

a ja sam vam dugačkim rukama podupirao nebo,
braneći mu valjda da vas pritisne,
šaputao nježnost u vaše lijepo lice.

Zar ne vidite da ću nebo ispustiti iz ruku?
Bježite u krugovima ispod neba ako vam je život mio,
a ja ću brojati do sto!
Spašavajte se sad, moje opijene čestice slasti,
moje raskalašene hajdučuce.

Pjevajte mi sasvim tiho 
i uzdišite još tiše,
kad vas pronađem, ostanite da proslavimo zalazak sunca
i naša staništa divna;
da opčinjenih očiju opet sačekamo jasnu mjesečinu.



istaknuti

Hazret