subota, 26. svibnja 2018.

Graničar


Melissa

Ti samo rasti u mome vrtu dok traje vrijeme.
Ja ću te zalijevati brižno, plijeviti korov i blagosiljati leptire 
dok odmaraju na listovima divnim.
Kad budem tužan utješi mi biće,
učini sretnim moje oči
i podsjeti me na nju.

A noću se spusti na moje čelo;
daruj mi najljepše snove,
one već zaboravljene,
uspomene iz davnina.
Čuvat ću te dok duboka starost ne savlada vjeđe,
sve će svenuti, a ti ćeš se o proljećima rađati, Melissa, moj cvijete.











Tu sam

To što gledaju moje oči,
bal je na travi,
najljepše princeze ga livadom vode
i svud je plavo cvijeće…
To što gledaju moje oči,
ljubav je
i svjetlost plava se lije,
naviru uspomene kroz vrijeme
naviru na pukotine suze,
ali me nebo neće.

I gledam,
na balu tebe nema, zamela haljina pute.
I gledam,
pritisnula je tuga oči
i tijelo lagano vene.
I čekam, pišući pjesme sjetne… da skinu nježno breme;
I selam,
selam ti cvijete,
tu sam...
dok me ne odnese vrijeme.









Džehennemska Hurija

Silni se narod eno u Džehennemu ( Paklu ) sjatio.
Pa zar za tako malo,
za mali grijeh,
za mali uzdah,
pa zar za  samo malu želju onoga što je tuđe.

A i to brate što je tuđe, ruku na srce…i to je prije bilo nečije…
nikad ništa nije bilo ničije,
uvijek se pomalo uzimalo...
elem,
čini mi se da je tamo povelika gužva od postanja.

Nije meni do Pakla,
žao mi brate tolikog naroda.
I ono,
računam…
ako su svi već  tamo,
onda neka se i mene odvede.

Međer su Džennetska (Rajska), debelim sohama zakargana vrata.
Sa svijećom se kroz njih duše uzaludno dozivaju.









Duša, braća i sestre

Ako ne mogu
i ako ne umijem svoju dušu zaštititi od oluje,
kako ću onda zaštititi i odbraniti nejake, po putovima razasute,
braću moju i sestre moje premile
poljubaca i milovanja željne.

Moja braća su  i moje su sestre oni što nebo vole,
nebesko plavetnilo i zvjezdane grozdove što ljube.
Oni što vole nebeske i zemaljske livade,
nebeske i zemaljske rijeke,
nebeske i zemaljske uzdahe što tepaju čitava života.

Moju braću ćete i moje sestre po pjesmi prepoznati,
po tuzi u oku i vatri u njedrima.
po tihu ćete ih koraku…
po još tišem uzdahu i oborenu pogledu,
moju braću i moje sestre prepoznati.













Danče, danče…

Sve bih ja dao mila, samo da tvoja pjesma miljenica ne bude tužna.
Zar su i tvoje vesele oči nekada suze prolijevale?
I zar ih još liju?

Danče, bijeli danče;
svima li nam u korpici tugu donosiš,
skupa sa buketima mirisnoga cvijeta.

Noći, tamna noći;
svima li nam čežnju liješ,
dok se divna uspomena po grudima premeće.
xx








Azur, azur…

Azur,
azur za putovanje daleko…
bićima drugim više nije potrebna moja ljubav.
Ušuškat ću je u njedrima,  
napisati joj malešnu pjesmu i ponijeti je sobom.
Tamo daleko gdje ja idem,
možda fali ljubavi,
možda su tamo potrebne moje pjesme.
Tamo gdje nitko ne mrzi nikoga,
tamo gdje svatko voli svakoga,
tamo ću ja poći.
Tamo je moje vrijeme.
Azur,
azur za putovanje daleko…
bićima drugim više nije potrebna moja ljubav.
x













Graničar

Nije lako prići do oka ti što svjetluca,
do duše ti što u njedrima pjevuši,
do smijavica što se miču - nije lako opčinjenu biću.

Nije teško privući te u zagrljaj,
poljubiti medne usne (još umijem),
osloniti čelo o čelo.

Lako je noćas tugovati za tvojim zagrljajem meni,
tamnu noćdanom zamijeniti, igrati svu noć s tobom Graničara,
osjetiti kako tiho pjevuše zvijezde.

Teško je čekati sjajnoga sunca hod,
zaboraviti put koji vodi k tebi,
teško je…al' ipak plesni dlanom o dlan. Graničar!

x




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret