subota, 26. svibnja 2018.

Emra


Odžačka polja, plava


Plava su polja
pa slijepa, pahulje nanosi sretne
vjetar, niz Bosnu ih podiže
majušne, bajne i šesne…
plava su polja
pa slijepa,


čar mami iz njedara
što blude, u očima plane
pa spava, plete se čežnja
za cvijetom, k'o sitna pavinka pa plava…
čar mami iz njedara
što blude,


dignimo čaše
iz inata, neka nas ne odmami
u daljine, vrijeme k'o štuku
varalica, kad je čekamo usred zime…
dignimo čaše iz inata.

(S posvetom, ribaru Esadu Omerbašiću)









Melečki zapisi
          
Bješe li  ljubav kad  mi ponudi medeno šerbe
i kiflice u maku… ili bješe grijeh?
I tiše nego cvijeće spava,
šapuću pod svilom njedra u mraku.                                                            

Bješe li pjesma kad te zazvah:
„Umorna li si?“  iz daleka
„Bježimo zvijezdama  radi spasa!“
Zavodi li me Žena ili rijeka…
il' molim Boga ispod glasa
da me poštedi ljubavnog  grijeha?

Neka oprosti starome Piru
što ti ugledah divno lice;
i što ti poljubih smijavice
kad Imam s munare učiti stade...
i što mi ne daju mrijeti u miru.




Na izvoru

Potopila si kristale sretne
i piljke u dubinu pobacala,
dok bljesneš očima
već te nije;
uzalud čeka šuma spasa
i strma staza djevojačka
i pjesme divne — a česma lije;

i što se duhova tihih plaši
i pomrčine strašne
i guste,
nije ti stalo — ludi poeta…
onaj što ne razlikuje sreću od tuge,
što gleda Plejade kako plove
sve dok ne mine zvijezda plava.

I bistra voda u pregršti
na gorskoj česmi ostade pusta
(u njoj se ogleda tvoje lice…),
šamiju malešnu
i smijavice
ne mogu popiti žedna usta.










Emra
( raseljenima)

Sjećaš li se naše planine  Emra,
sjećaš li se Zelengore?
Dok ja bijah njen gospodar pjesme je pjevao planinski vihor kroz jelovo granje.
Pjesma i molitva su bili jedini zvuci koje je duša tada umjela  čuti.
Kad ja bijah,
bijah njen sluga i vjeran čuvar i rob.

Pasla su tada po Videž Glavi bijela stada.
Čitav su Božji dan njome  tukla vesela zvona.
Razlijegao se u prohladnim jutrima zov gorskih tetrjebova…
S  bajkovitog Paleža tekla je jedna  planinska rijeka ispod Radomišlje sve do ušća u Sastavcima,
a druga prema Jeleču.

Ostade nam duša željna  planine.
 Ja tužna srca svako večer gledam Učku koja sve više na moj Stavanj nalikuje.
Ti Emra obilaziš fjordove,
vikinške šume i sobova staništa obilaziš;
sve tražeći ima  li igdje tvoga  Husada planine  zabačena među Norveškim ljepoticama.




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret