subota, 26. svibnja 2018.

Duga



Haljina od damasta

Razbacaj mi karte svoje
tamnoputa sele mila…
da vidimo što mi zbore na haljini od damasta.





Ispovijest ispod drveta

Moja ljubav nije više u milosti njene ljubavi. Eto. Njeno se krilo više ne privija mome krilu… Meni  je gore od najgorega druže stari. Da je ne izgubim potpuno, ja  smirenih očiju i razuma gledam u ovaj dan. Kad padne noć  i dođe zvjezdano nebo, kad poludim, tješe me moje posestrime nebeske…

Gledam niz prašnjave drumove, da nisam zakasnio otišao bih daleko, daleko. Na onaj svijet bih otišao, gdje nema plača za ljubavi. Na onaj svijet bih otišao, na kome se ljudi slobodno ljube, i da smiju reći u sjajne oči; volim te, volim… karma.









Ispod procvjetalih bagremova

Pogledaj me sada, pogled grijeha moga i duše što ne umije ostarjeti .
Pogledaj de sada oči koje traže po putu ono što ne nalaze i ono čega nema .

Jesam li ti rekao da paziš kuda očima sijevaš, očima divnim…
da paziš kuda uzdišeš grudima toplim i kuda ljubiš smijavicama malešnim.











Đurđice mirisne, pa bele
(s posvetom)

Stražari stari javor na gori
i sova mudra vlada,
đurđice mirišu dolinom
i cvatu krhke i bele…
krunice sitne ko suze
oči lepotom mame,
opija grešna milina
šumu i doline cele.

Greh je ne gledati tebe
dok nežno bludiš u travi,
raspukla ti se nežnost:
„Tu li me zavodiš cvete!“
Ne želim iz šume da odem
dok se ne naljubim lepote,
nežnoga cveta mila,
nežnoga dete.
x

























Povedi me…

Kad pođeš, povedi tamo i mene.
Ptice će te pratiti po putovima dalekim, a ja ptičji jezik znadem.

Hodanje pored rijeke u starome vrbiku,
svirala od trstike i milovanje za miran san. Sreća...
Dok drhtiš pričat ću ti o sutrašnjem danu i noćašnjem nebu,
Kad pođeš, povedi tamo i mene.







Duga

Da si Duga preko neba,
da si divna…
prošao bih ispod tebe - pa nek bude što se priča…
u djevu se pretvorio.

Mostile bi put ka tebi,
zrake divne biću mome.
Svijetlila bi sred košmara i ljepote, obljubljena,
od miline izatkana preko rijeke koračala,
djeva bajna;
malo lila,
malo plavo i zeleno opasana.

Lipove sam nanulice načinio,
da ne zebeš  kad prošećeš posle kiše livadama
gdje zalaze duge druge…
Dugo moja,
mili cvijete,
vene srce kad se digneš iznad maja.





Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret