subota, 26. svibnja 2018.

Divan


                                 1

O krčmaru, ukrug čašu, pa nazdravi piće svima;
Sprva ljubav, k'o bi lahka, al' okruni s' teškoćama.

Kol'ko srca sad krvari nad njezinim kovrdžama,
Zbog mošusa što ga Saba nosi s njena čela sama.

Noć rastanka puna straha, svud su vali i vrtlozi:
Otkud znaju kako nam je, bezbrižni na obalama.

Kako bih se odmorio u menzilu put Voljene,
Kad svaki čas zvona zvone, da se putnik na put sprema.

Pir magova ako veli, postećiju vinom zalij,
Jer on dobro upućem je u adete od menzila.

Svojeglav sam, i po tome na loš glas sam već iziš'o.
Pa kako će ostat' tajnom što s' prenosi po sijelima.

O Hafize, uz Njeg budi ako žudiš prisutnosti.
Kada sretneš Drago Biće, okani se ovog sv'jeta.

Hadže Šemsuddin Muhammed ibn Muhammed Hafiz Širazi













Ako ta turska djevica iz Širaza osvoji moje srce, i Samarkand i Buharu daću za mladež što krasi joj lice.
Vinotočo! Daj ono vječno vino, jer nećeš naći ni u raju, obale potoka Roknabada i cvjetno šetalište Mosallu.
Jao, ove ljepotice prpošne, što u grad nemir unesoše, mir iz moga srca, kao Turci opljačkanu robu odniješe.
Ne treba ljepoti drage ljubav moja nedostojna. Čemu surmom, bojom, mladežom lijepo lice krasiti?
O pjevaču i vinu kazuj, tajnu svijeta ne traži, jer nitko je mudrošću svojom nije, niti će otkriti.
Od mnogih ljepota i vrlina Jusufovih, znao sam, da iza vela nevinosti, ljubav će Zulejhu odati.
Grdiš li me il’ proklinješ, ja te uvijek blagosiljam, tim će rujnim usnama slatkim, gorak odgovor pristajati.
Poslušaj dušo, jer više od života samog, vrli mladići vole savjet starca mudrog.
Ispjevo’ si gazel, probušio biser, pjevaj još Hafize! jer po tvojoj će pjesmi nebo ogrlicu Plejade nizati.

Hadže Šemsuddin Muhammed ibn Muhammed Hafiz Širazi











Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret