subota, 26. svibnja 2018.

Cvijete moj divni





Ode ljubavi i pjesme duše

Zli ljudi tebi zadadoše bol u vrijeme velikih voda cvijete,
al uzalud, moja ljubav se ne gasi…
i svakim danom sve je veća nada. Mada su nas zatrli po tuđim zavičajima
ja te ne napuštam tako lako.


Jesi li moja sestra ili moja ljubav ? Nešto mi sigurno jesi…
Melek si ili nevjesta Melečka pristala na naš planet — ja  ne znam,
znam samo da u njedrima  udara k'o doboš stari,
k'o grmljavina daleka, srce razigrana ata.

Kad opet dođe vrijeme ljubavi divne ja ću ti doći,
da te dugo ljubim i da ti milujem lice…
i šapućem ti na livadama cvjetnim, cvijete;
ode ljubavi i  pjesme duše.







Ljubavne brigade


Ljubavne brigade

Onda kad je njegova duša jurišala njenoj
mogla je barem odabrati malo manji logor...
možda oči,
možda kose.
Možda njena stopala;
ili je dlanove mogla zauzeti nježne,
njegova duša možda...

možda bi onda u pohodu ljubavi
njegova vojska bila pobjednica
nad njenim vjernim brigadama.

Ali je njegova duša zavoljela
baš njenu zelenu tuniku na ljame,
sve skrivene i povezane ularima,
u karavani rashodanoj po porubu obruba…
i njena topla njedra.

Odabrala je toplo gnijezdo
čuvano vjernim ljamama.
Male su bile njegove prilike za pobjedu;
u njedrima ga je čekala brza konjica.

Da je barem kao svi drugi ljudi njena stopala zavolio,
možda oči,
kose.
Usne da je barem,
džepove…
Ovako će vjekovima tugovati za njenim njedrima...
Ah,
u njenim njedrima vladaju najveće ljubavne brigade.











Cvijete moj divni

Povrh tvoga sela čuvah ovce cvijete. Po Siljevcu.
Sve što mišljah toga dana bijaše toplo
i šareno bijaše, i nekako čarobno
i nekom divnom svjetlosti sve protkano bijaše.

Poradi tvoje blizine drhtale su moje noge, drhtalo je cijelo tijelo…
Podno tvoga sela tekla je rijeka istoga imena. Ja sam je sav zadihan gledao s visokog  Siljevca,
nekako mi je i nebo  mirisalo na tebe,
nekako mi je posebno bilo, bijaše divno,
cvijete moj.

Sjećaš li se kad smo se  susreli pred Velikim Hanom.
Grudi mi se otvoriše, umalo mi srce ne iskoči na kamenu kaldrmu od ljubavi prema tebi…
gledao sam Drinu kako brza i bistra teče.
 Bijah mlad i premlad bijah, dijete,  ali te voljeh kao da sam veliki momak.
 Zvuk grada mi je tako jako hučao da su mi bubne opne popucale i boljelo me sve.
Onda kad  ti ode putom, od tuge je kapnula jedna suza u Drinu, zato što sam ostao sam,
a moj Stavanj je tako daleko, moram pješke ići kući četiri sata po mraku, preko Kuta i Trebičine.
Nisi ti znala koliko sam ja  jako muhanato biće, i koliko te jako želim i volim cvijete…




Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret