subota, 26. svibnja 2018.

Čestica sreće...



Treperi još dugo moja čestico sreće.
Ogrnuta u staklenki prkosiš mraku
i mamiš krijesnice
i leptire noćne...

Kamo te odnijeti?
I zašto odnijeti tebe?
Budi tu,
budi tu mila.











Kad vidim kućicu sjetim se tebe.
Plašim se otvoriti je,
otići ćeš daljinom.

Kad vidim brezu sjetim te se.
Plašim se dotaknuti je,
posvetiti će se, plašim se.

Zablistati će breza posvećena
i oslijepiti mene.
Nije me strah sljepila,
strah me da tebe više vidjeti neću.















A ti sitni cvjetići mene su podsjećali na njeno disanje,
na njenu kosu i suze...
Svaka me sitna latica podsjećala na njeno šaputanje,
na njeno milovanje.
Ti sitni cvjetići me sasvim podsjećaju na nju...

I koji put kad pobjegnem od ljudi ,
šećem očima nebom.
Obuzme me sreća kad vidim njeno milovanje kako šapuće među zvijezdama.
Pomislim:
"Ima Boga!"
Njene su nježne grudi, moj Bog,
njene su nježne oči, moj Bog,
njene su smijavice moj...

Kad gledam veliku vodu,
vidim cvjetiće kako se vodom rose.
Zrakom ih vjetar pronosi,
jutrom ih sunce donosi.
Sretan ja budem što te imam posvuda draga,
stisnem te još jače u moje odaje...








Nema komentara:

Objavi komentar

istaknuti

Hazret